Hebrejski jezik – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka izmjene
mNema sažetka izmjene
Red 40: Red 40:
'''Hebrejski jezik''', '''hibru''' ili '''ivrit''' je [[semitski jezik]] [[Afro-azijski jezici|afro-azijatske porodice]] jezika kojim govori 5,3 miliona ljudi, uglavnom u [[Izrael]]u, delovima [[Palestina|palestinskih]] teritorija, [[SAD]] i u [[jevrej]]skim zajednicama širom sveta.
'''Hebrejski jezik''', '''hibru''' ili '''ivrit''' je [[semitski jezik]] [[Afro-azijski jezici|afro-azijatske porodice]] jezika kojim govori 5,3 miliona ljudi, uglavnom u [[Izrael]]u, delovima [[Palestina|palestinskih]] teritorija, [[SAD]] i u [[jevrej]]skim zajednicama širom sveta.


Koren potiče od [[Klasični hebrejski|klasičnog hebrejskog]] jezika, koji je korišćen pri pisanju [[Stari zavet|Starog zaveta]] pre 3300 godina. Jevreji su za njega koristili izraz לשון הקודש ''Lashon ha-Qodesh'' („Sveti jezik“), jer su njime pisane svete knjige.
Koren potiče od [[Klasični hebrejski|klasičnog hebrejskog]] jezika, koji je korišćen pri pisanju [[Stari zavet|Starog zaveta]] pre 3300 godina. Jevreji su za njega koristili izraz לשון הקודש [''Lashon ha-Qodesh''] = „Sveti jezik“, jer su njime pisane svete knjige.


Većina naučnika se slaže da je klasični jevrejski počeo nestajati nakon što je [[vavilon]]ski kralj uništio [[Jerusalim]] 607. pne. godine (prvo uništenje Jerusalima), a nasleđivao ga je [[mišnajski hebrejski]] i lokalne verzije [[Aramejski jezik|aramejskog jezika]].
Većina naučnika se slaže da je klasični jevrejski počeo nestajati nakon što je [[vavilon]]ski kralj uništio [[Jerusalim]] 607. pne. godine (prvo uništenje Jerusalima), a nasleđivao ga je [[mišnajski hebrejski]] i lokalne verzije [[Aramejski jezik|aramejskog jezika]].
Red 46: Red 46:
Nakon što se jevrejsko [[stanovništvo]] [[Judeja|Judeje]] pod [[Rimsko carstvo|rimskom]] vladavinom počelo smanjivati, smatra se da je hebrejski u potpunosti iščezao iz svakodnevnog govora oko 200. godine. No, ostao je u upotrebi kao pisani jezik kroz vekove. Njime su se pisali ne samo verski, nego i svetovni tekstovi kao što su pisma, poslovni ugovori, naučni i filozofski spisi, poezija itd.
Nakon što se jevrejsko [[stanovništvo]] [[Judeja|Judeje]] pod [[Rimsko carstvo|rimskom]] vladavinom počelo smanjivati, smatra se da je hebrejski u potpunosti iščezao iz svakodnevnog govora oko 200. godine. No, ostao je u upotrebi kao pisani jezik kroz vekove. Njime su se pisali ne samo verski, nego i svetovni tekstovi kao što su pisma, poslovni ugovori, naučni i filozofski spisi, poezija itd.


Jevrejski je ponovno ušao u svakodnevni govor krajem [[19. vek|19.]] i početkom [[20. vek]]a kao '''moderni hebrejski jezik'''. To je bila posledica nastojanja da se Jevreji prikažu kao moderna nacija, što nije bilo lako postići uz celi niz jezika - [[Arapski jezik|arapski]], judezmo ([[ladino]]), [[jidiš]], [[Ruski jezik|ruski]] i drugi jezici kojima su se koristile različite jevrejske zajednice u svetu.
Jevrejski je ponovno ušao u svakodnevni govor krajem [[19. vek|19.]] i početkom [[20. vek]]a kao '''moderni hebrejski jezik'''. To je bila posledica nastojanja da se Jevreji prikažu kao moderna nacija, što nije bilo lako postići uz celi niz jezika [[Arapski jezik|arapski]], judezmo ([[ladino]]), [[jidiš]], [[Ruski jezik|ruski]] i drugi jezici kojima su se koristile različite jevrejske zajednice u svetu.


Moderni hebrejski je godine [[1921]]. postao službeni jezik u [[Britanski mandat u Palestini|britanskom mandatu Palestine]], a nakon toga i službeni jezik države [[Izrael]]. Jevrejsko ime za jezik je עברית, ''ivrit'').
Moderni hebrejski je godine [[1921]]. postao službeni jezik u [[Britanski mandat u Palestini|britanskom mandatu Palestine]], a nakon toga i službeni jezik države [[Izrael]]. Jevrejsko ime za jezik je '''''ivrit''''' (עברית [''ivrit'']).


U [[Srbija|Srbiji]], počev od školske 2006/07, na nastavno-naučnom odeljenju u Pančevu [[Internacionalni univerzitet u Novom Pazaru|Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru]] postoje studije hebrejskog jezika i književnosti, a od 2008. godine postoji i Institut za hebrejski jezik i književnost.
U [[Srbija|Srbiji]], počev od školske 2006/07, na nastavno-naučnom odeljenju u Pančevu [[Internacionalni univerzitet u Novom Pazaru|Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru]] postoje studije hebrejskog jezika i književnosti, a od 2008. godine postoji i Institut za hebrejski jezik i književnost.

Verzija na datum 28 oktobar 2018 u 17:27

Hebrejski jezik
(עִבְרִית [ivrit])
Govori se u: Izraelu.
Regija: Izrael i drugde
Ukupno ljudi koji govore hebrejski : 5,3 miliona
Rangiran po broju ljudi koji ga govore u svetu: (nije u prvih 100.)
Jezička grupa:
Klasifikacija:
Afro-azijski

 Semitski
  Centralni
   Severozapadni
     Hebrejski jezik

Status jezika
Zvanični jezik u: Izraelu
Regulisan od: Akademija hebrejskog jezika האקדמיה ללשון העברית, HaAkademya laLashon haIvrit
Kodovi i šifre hebrejskog jezika
ISO 639-1 he
ISO 639-2 heb
SIL HBR

Hebrejski jezik, hibru ili ivrit je semitski jezik afro-azijatske porodice jezika kojim govori 5,3 miliona ljudi, uglavnom u Izraelu, delovima palestinskih teritorija, SAD i u jevrejskim zajednicama širom sveta.

Koren potiče od klasičnog hebrejskog jezika, koji je korišćen pri pisanju Starog zaveta pre 3300 godina. Jevreji su za njega koristili izraz לשון הקודש [Lashon ha-Qodesh] = „Sveti jezik“, jer su njime pisane svete knjige.

Većina naučnika se slaže da je klasični jevrejski počeo nestajati nakon što je vavilonski kralj uništio Jerusalim 607. pne. godine (prvo uništenje Jerusalima), a nasleđivao ga je mišnajski hebrejski i lokalne verzije aramejskog jezika.

Nakon što se jevrejsko stanovništvo Judeje pod rimskom vladavinom počelo smanjivati, smatra se da je hebrejski u potpunosti iščezao iz svakodnevnog govora oko 200. godine. No, ostao je u upotrebi kao pisani jezik kroz vekove. Njime su se pisali ne samo verski, nego i svetovni tekstovi kao što su pisma, poslovni ugovori, naučni i filozofski spisi, poezija itd.

Jevrejski je ponovno ušao u svakodnevni govor krajem 19. i početkom 20. veka kao moderni hebrejski jezik. To je bila posledica nastojanja da se Jevreji prikažu kao moderna nacija, što nije bilo lako postići uz celi niz jezika – arapski, judezmo (ladino), jidiš, ruski i drugi jezici kojima su se koristile različite jevrejske zajednice u svetu.

Moderni hebrejski je godine 1921. postao službeni jezik u britanskom mandatu Palestine, a nakon toga i službeni jezik države Izrael. Jevrejsko ime za jezik je ivrit (עברית [ivrit]).

U Srbiji, počev od školske 2006/07, na nastavno-naučnom odeljenju u Pančevu Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru postoje studije hebrejskog jezika i književnosti, a od 2008. godine postoji i Institut za hebrejski jezik i književnost.

Vidi još

Vanjske veze

Wikipedia
Wikipedia