Glagoljica – razlika između verzija
Izbrisao lazan sadrzaj oznake: mobilno uređivanje mobilno veb-uređivanje |
m Vraćene izmjene 193.217.100.10 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika Orijentolog |
||
Red 1: | Red 1: | ||
{{Pismo}} |
|||
⚫ | |||
⚫ | '''Glagoljica''' je oblik pisma nastao iz srpske ćirilice (staroslovenski - sloven - sloviti - govoriti) je pismo koje su [[Sloveni|slovenski narodi]] koristili u drugoj polovini 9. veka. U današnjoj nauci prevladava mišljenje da ju je sastavio jedan od slovenskih misionara Ćiril u drugoj polovini 9. veka (oko [[863]]. godine), uz pomoc svog brata Metoda, no tačnije je da je ime nosio po poznavanju i korišćenju pisma koje se koristilo na prostorima Srpskog tropolja. On je tim pismom preveo Bibliju i to na staroslovenski jezik. Glagoljica je sastavljena, po jednoj hipotezi, prema grčkom tajnopisu. Prvobitno je imala 40 slova, a posle 38 slova (svako slovo je imalo dvojaku vrednost - glasnovnu i brojnu). |
||
⚫ | |||
Od spomenika pisanih glagoljicom poznati su: Zografsko jevandjelje, [[Asemanovo jevanđelje|Asemanovo jevandjelje]], Sinajski psaltir, Marijinsko jevandjelje (srpskohrvatske provenijencije), [[Baščanska ploča]] i Kocev glagoljaš (srpskohrvatske provenijencije), [[Bečki listići]] ([[hrvatske redakcije]]), [[Hrvojev misal]]. Originalni tekstovi Kirila i Metoda nisu sačuvani, vec samo prepisi tih tekstova s kraja 10. i početka 11. veka. |
|||
⚫ | Prvobitna glagoljica je predstavljala tip oble glagoljice sa okruglim slovima. ovom su glagoljicom pisane knjige koje koje su doneli ucenici slovenske brace iz Moravske u Bugarsku, Makedoniju, Rasku, i delimicno u primorsku Hrvatsku i Dalmaciju. U Hrvatskoj je glagoljica ostala vrlo dugo u upotrebi u crkvi, ali se promenila pod uticajem beneventane i gotice, postala ostrija, uglasta, sa izlomljenim linijama i zato se naziva uglasta ili hrvatska glagoljica. |
||
U nekim mestima Dalmacije rimokatolicki svestenici i danas odrzavaju glagoljicu kao slovensko pismo za koje se u 10. veku borio Grgur Ninski. |
U nekim mestima Dalmacije rimokatolicki svestenici i danas odrzavaju glagoljicu kao slovensko pismo za koje se u 10. veku borio Grgur Ninski. |
||
Glagoljicu su negovali i uporno cuvali narodni svestenici nazvani "glagoljasi", iz otpora prema tudjinskom uticaju preko latinskog pisma u crkvi. |
Glagoljicu su negovali i uporno cuvali narodni svestenici nazvani "glagoljasi", iz otpora prema tudjinskom uticaju preko latinskog pisma u crkvi. Stare hrvatske glagoljske knjige liturgijskog karaktera pisane su svecanom glagoljicom, lepim, uspravnim slovima. Od kraja 14. veka, kada je usla u administraciju, glagoljica je brzopisna, sa mnogo ligatura i abrevijacija (vezanih slova i skracenica). Iako je usla u opstu upotrebu u 14. veku u Hrvatskoj se u istom veku javlja i latinica u spomenicima. |
||
{{Commonscat|Glagolitic alphabet}} |
{{Commonscat|Glagolitic alphabet}} |
Verzija na datum 30 novembar 2017 u 10:38
Historija pisma |
---|
srednje brončano doba 19. – 15. v. pne.
|
meroitičko 3. v. pne. |
Geneologija |
Glagoljica je oblik pisma nastao iz srpske ćirilice (staroslovenski - sloven - sloviti - govoriti) je pismo koje su slovenski narodi koristili u drugoj polovini 9. veka. U današnjoj nauci prevladava mišljenje da ju je sastavio jedan od slovenskih misionara Ćiril u drugoj polovini 9. veka (oko 863. godine), uz pomoc svog brata Metoda, no tačnije je da je ime nosio po poznavanju i korišćenju pisma koje se koristilo na prostorima Srpskog tropolja. On je tim pismom preveo Bibliju i to na staroslovenski jezik. Glagoljica je sastavljena, po jednoj hipotezi, prema grčkom tajnopisu. Prvobitno je imala 40 slova, a posle 38 slova (svako slovo je imalo dvojaku vrednost - glasnovnu i brojnu).
Od spomenika pisanih glagoljicom poznati su: Zografsko jevandjelje, Asemanovo jevandjelje, Sinajski psaltir, Marijinsko jevandjelje (srpskohrvatske provenijencije), Baščanska ploča i Kocev glagoljaš (srpskohrvatske provenijencije), Bečki listići (hrvatske redakcije), Hrvojev misal. Originalni tekstovi Kirila i Metoda nisu sačuvani, vec samo prepisi tih tekstova s kraja 10. i početka 11. veka.
Prvobitna glagoljica je predstavljala tip oble glagoljice sa okruglim slovima. ovom su glagoljicom pisane knjige koje koje su doneli ucenici slovenske brace iz Moravske u Bugarsku, Makedoniju, Rasku, i delimicno u primorsku Hrvatsku i Dalmaciju. U Hrvatskoj je glagoljica ostala vrlo dugo u upotrebi u crkvi, ali se promenila pod uticajem beneventane i gotice, postala ostrija, uglasta, sa izlomljenim linijama i zato se naziva uglasta ili hrvatska glagoljica.
U nekim mestima Dalmacije rimokatolicki svestenici i danas odrzavaju glagoljicu kao slovensko pismo za koje se u 10. veku borio Grgur Ninski.
Glagoljicu su negovali i uporno cuvali narodni svestenici nazvani "glagoljasi", iz otpora prema tudjinskom uticaju preko latinskog pisma u crkvi. Stare hrvatske glagoljske knjige liturgijskog karaktera pisane su svecanom glagoljicom, lepim, uspravnim slovima. Od kraja 14. veka, kada je usla u administraciju, glagoljica je brzopisna, sa mnogo ligatura i abrevijacija (vezanih slova i skracenica). Iako je usla u opstu upotrebu u 14. veku u Hrvatskoj se u istom veku javlja i latinica u spomenicima.