Aldo Buršić – razlika između verzija
m →Biografija: šef stručnog štaba |
|||
| Red 3: | Red 3: | ||
== Biografija == |
== Biografija == |
||
Rođen je 3. lipnja 1940. na [[Brijuni]]ma. Nakon završetka osnovne i srednje škole u [[Pula|Puli]] zaposlio se u [[Brodogradilište Uljanik|brodogradilištu Uljanik]]. Uz rad je završio [[Viša ekonomska škola u Puli|Višu ekonomsku školu]], a ispit za [[boksački trening|trenera boksa]] položio je 1964. na [[Visoka škola za tjelesnu kulturu|Visokoj školi za tjelesnu kulturu]] u Ljubljani. Boksom se aktivno bavio od 1954. do 1962. nastupajući za [[Boksački klub Pula]] (1956–62) i reprezentaciju Jugoslavije. Boksačku karijeru prekinuo je zbog čira na želucu. Završivši trenerski seminar, 1964. zajedno s [[Aldo Banovac|A. Banovcem]] pokrenuo je u Omladinsku boksačku školu pri BK Pula u kojoj je odgojio naraštaje vrhunskih boksača. Na juniorskom prvenstvu Hrvatske za 1966. osvojio je s polaznicima Omladinske škole devet od deset mogućih zlatnih medalja. Kao trener radio je od 1964. do 1981. |
Rođen je 3. lipnja 1940. na [[Brijuni]]ma. Nakon završetka osnovne i srednje škole u [[Pula|Puli]] zaposlio se u [[Brodogradilište Uljanik|brodogradilištu Uljanik]]. Uz rad je završio [[Viša ekonomska škola u Puli|Višu ekonomsku školu]], a ispit za [[boksački trening|trenera boksa]] položio je 1964. na [[Visoka škola za tjelesnu kulturu|Visokoj školi za tjelesnu kulturu]] u Ljubljani. Boksom se aktivno bavio od 1954. do 1962. nastupajući za [[Boksački klub Pula]] (1956–62) i reprezentaciju Jugoslavije. Boksačku karijeru prekinuo je zbog čira na želucu. Završivši trenerski seminar, 1964. zajedno s [[Aldo Banovac|A. Banovcem]] pokrenuo je u Omladinsku boksačku školu pri BK Pula u kojoj je odgojio naraštaje vrhunskih boksača. Na juniorskom prvenstvu Hrvatske za 1966. osvojio je s polaznicima Omladinske škole devet od deset mogućih zlatnih medalja. Kao trener i šef stručnog štaba BK Pula radio je od 1964. do 1981. |
||
Od njegovih učenikâ rezultatima se najviše istaknuo [[Mate Parlov]], kojega je počeo trenirati kao 16-godišnjaka. Iako je Parlov bio fizički jak, talentiran, neizmjerne snage, volje i upornosti, udarci su mu u početku bili široki umjesto direktni, kako je to od njega zahtijevao Buršić. Zbog toga je, prema Buršićevu mišljenju, Parlov u početku gubio mečeve i nagnao ga da mu zaprijeti odustajanjem od treniranja ako se ne riješi [[kontragard]]a ljevice, čega se tvrdoglavo držao. Nakon tjedan dana Parlov se vratio Buršiću, prihvativši savjete i uvjet svojega trenera da mora mijenjati [[gard]] ako želi pobjeđivati. Nastavivši trenirati promijenjenim gardom, Parlov je razvio vrhunsku tehniku i pobijedio u sljedećih 20 mečeva. S Buršićem kao trenerom, Parlov je 1968. osvojio peto mjesto na [[Olimpijske igre 1968|OI u Meksiku]], 1969. drugo mjesto na [[Evropsko amatersko prvenstvo u boksu 1969.|EP u Bukureštu]], 1971. prvo mjesto na [[Evropsko amatersko prvenstvo u boksu 1971.|EP u Madridu]], 1972. na [[Olimpijske igre 1972|OI u Münchenu]], 1973. na [[Evropsko amatersko prvenstvo u boksu 1973.|EP u Beogradu]] i 1974. na [[Svjetsko amatersko prvenstvo u boksu 1974.|SP u Havani]], prikupivši time sve titule u [[amaterski boks|amaterskom boksu]]. Buršić je do 1975. vodio Parlova kroz čitavu amatersku karijeru. |
Od njegovih učenikâ rezultatima se najviše istaknuo [[Mate Parlov]], kojega je počeo trenirati kao 16-godišnjaka. Iako je Parlov bio fizički jak, talentiran, neizmjerne snage, volje i upornosti, udarci su mu u početku bili široki umjesto direktni, kako je to od njega zahtijevao Buršić. Zbog toga je, prema Buršićevu mišljenju, Parlov u početku gubio mečeve i nagnao ga da mu zaprijeti odustajanjem od treniranja ako se ne riješi [[kontragard]]a ljevice, čega se tvrdoglavo držao. Nakon tjedan dana Parlov se vratio Buršiću, prihvativši savjete i uvjet svojega trenera da mora mijenjati [[gard]] ako želi pobjeđivati. Nastavivši trenirati promijenjenim gardom, Parlov je razvio vrhunsku tehniku i pobijedio u sljedećih 20 mečeva. S Buršićem kao trenerom, Parlov je 1968. osvojio peto mjesto na [[Olimpijske igre 1968|OI u Meksiku]], 1969. drugo mjesto na [[Evropsko amatersko prvenstvo u boksu 1969.|EP u Bukureštu]], 1971. prvo mjesto na [[Evropsko amatersko prvenstvo u boksu 1971.|EP u Madridu]], 1972. na [[Olimpijske igre 1972|OI u Münchenu]], 1973. na [[Evropsko amatersko prvenstvo u boksu 1973.|EP u Beogradu]] i 1974. na [[Svjetsko amatersko prvenstvo u boksu 1974.|SP u Havani]], prikupivši time sve titule u [[amaterski boks|amaterskom boksu]]. Buršić je do 1975. vodio Parlova kroz čitavu amatersku karijeru. |
||
Verzija na datum 15 novembar 2017 u 08:23
Aldo Buršić (Brijuni, 3. lipnja 1940. – Pula, 14. studenoga 2017.), jugoslavenski boksač i boksački trener.
Biografija
Rođen je 3. lipnja 1940. na Brijunima. Nakon završetka osnovne i srednje škole u Puli zaposlio se u brodogradilištu Uljanik. Uz rad je završio Višu ekonomsku školu, a ispit za trenera boksa položio je 1964. na Visokoj školi za tjelesnu kulturu u Ljubljani. Boksom se aktivno bavio od 1954. do 1962. nastupajući za Boksački klub Pula (1956–62) i reprezentaciju Jugoslavije. Boksačku karijeru prekinuo je zbog čira na želucu. Završivši trenerski seminar, 1964. zajedno s A. Banovcem pokrenuo je u Omladinsku boksačku školu pri BK Pula u kojoj je odgojio naraštaje vrhunskih boksača. Na juniorskom prvenstvu Hrvatske za 1966. osvojio je s polaznicima Omladinske škole devet od deset mogućih zlatnih medalja. Kao trener i šef stručnog štaba BK Pula radio je od 1964. do 1981.
Od njegovih učenikâ rezultatima se najviše istaknuo Mate Parlov, kojega je počeo trenirati kao 16-godišnjaka. Iako je Parlov bio fizički jak, talentiran, neizmjerne snage, volje i upornosti, udarci su mu u početku bili široki umjesto direktni, kako je to od njega zahtijevao Buršić. Zbog toga je, prema Buršićevu mišljenju, Parlov u početku gubio mečeve i nagnao ga da mu zaprijeti odustajanjem od treniranja ako se ne riješi kontragarda ljevice, čega se tvrdoglavo držao. Nakon tjedan dana Parlov se vratio Buršiću, prihvativši savjete i uvjet svojega trenera da mora mijenjati gard ako želi pobjeđivati. Nastavivši trenirati promijenjenim gardom, Parlov je razvio vrhunsku tehniku i pobijedio u sljedećih 20 mečeva. S Buršićem kao trenerom, Parlov je 1968. osvojio peto mjesto na OI u Meksiku, 1969. drugo mjesto na EP u Bukureštu, 1971. prvo mjesto na EP u Madridu, 1972. na OI u Münchenu, 1973. na EP u Beogradu i 1974. na SP u Havani, prikupivši time sve titule u amaterskom boksu. Buršić je do 1975. vodio Parlova kroz čitavu amatersku karijeru.
Za svoj sportski rad Buršić je primio niz nagrada i priznanja među kojima i Plaketu za životno djelo Saveza sportova grada Pule (2004) i Trofej i plaketu za životno djelo Saveza sportova Istarske županije (2008). Dobitnik je Državne nagrade za šport »Franjo Bučar« (2011). Predsjednik BK Pula (2013–15). Umro je 14. studenoga 2017. u Puli.
Nagrade i priznanja
- Nagrada za ostvarena vrhunska dostignuća u razvoju sporta grada Pule za 2004. (Savez sportova grada Pule)
- Nagrada za životno djelo u sportu za 2006. (Savez sportova Istarske županije)
- Državna nagrada za šport »Franjo Bučar« za 2011. (Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa)
- Priznanje za 60 godina vjernosti, doprinosa u radu i uspjesima kluba (Boksački klub Pula)
Vidi još
Izvori
Eksterni linkovi
- Puležani: Legendarni trener Aldo Buršić, HRT – Radio Pula, 8. lipnja 2016.
- Aldo Buršić na YouTube, 20. travnja 2017. (kratki autobiografski prilog)