Aldo Buršić – razlika između verzija
| Red 3: | Red 3: | ||
== Biografija == |
== Biografija == |
||
Rođen je 3. lipnja 1940. na [[Brijuni]]ma. Nakon završetka osnovne i srednje škole u [[Pula|Puli]] zaposlio se u [[Brodogradilište Uljanik|brodogradilištu Uljanik]]. Uz rad je završio [[Viša ekonomska škola u Puli|Višu ekonomsku školu]], a ispit za [[boksački trening|trenera boksa]] položio je 1964. na [[Visoka škola za tjelesnu kulturu|Visokoj školi za tjelesnu kulturu]] u Ljubljani. Boksom se aktivno bavio od 1954. do |
Rođen je 3. lipnja 1940. na [[Brijuni]]ma. Nakon završetka osnovne i srednje škole u [[Pula|Puli]] zaposlio se u [[Brodogradilište Uljanik|brodogradilištu Uljanik]]. Uz rad je završio [[Viša ekonomska škola u Puli|Višu ekonomsku školu]], a ispit za [[boksački trening|trenera boksa]] položio je 1964. na [[Visoka škola za tjelesnu kulturu|Visokoj školi za tjelesnu kulturu]] u Ljubljani. Boksom se aktivno bavio od 1954. do 1962. nastupajući za [[Boksački klub Pula]] (1956–62) i reprezentaciju Jugoslavije. Boksačku karijeru prekinuo je zbog čira na želucu. Završivši trenerski seminar, 1964. zajedno s [[Aldo Banovac|A. Banovcem]] pokrenuo je u Omladinsku boksačku školu pri BK Pula u kojoj je odgojio naraštaje vrhunskih boksača. Na juniorskom prvenstvu Hrvatske za 1966. osvojio je s polaznicima Omladinske škole devet od deset mogućih zlatnih medalja. Kao trener radio je od 1964. do 1981. |
||
Od njegovih učenikâ rezultatima se najviše istaknuo [[Mate Parlov]], kojega je počeo trenirati kao 16-godišnjaka. Iako je Parlov bio fizički jak, talentiran, neizmjerne snage, volje i upornosti, udarci su mu u početku bili široki umjesto direktni, kako je to od njega zahtijevao Buršić. Zbog toga je, prema Buršićevu mišljenju, Parlov u početku gubio mečeve i nagnao ga da mu zaprijeti odustajanjem od treniranja ako se ne riješi [[kontragard]]a ljevice, čega se tvrdoglavo držao. Nakon tjedan dana Parlov se vratio Buršiću, prihvativši savjete i uvjet svojega trenera da mora mijenjati [[gard]] ako želi pobjeđivati. Nastavivši trenirati promijenjenim gardom, Parlov je razvio vrhunsku tehniku i pobijedio u sljedećih 20 mečeva. S Buršićem kao trenerom, Parlov je 1968. osvojio peto mjesto na [[Olimpijske igre 1968|OI u Meksiku]], 1969. drugo mjesto na [[Evropsko amatersko prvenstvo u boksu 1969.|EP u Bukureštu]], 1971. prvo mjesto na [[Evropsko amatersko prvenstvo u boksu 1971.|EP u Madridu]], 1972. na [[Olimpijske igre 1972|OI u Münchenu]], 1973. na [[Evropsko amatersko prvenstvo u boksu 1973.|EP u Beogradu]] i 1974. na [[Svjetsko amatersko prvenstvo u boksu 1974.|SP u Havani]], prikupivši time sve titule u [[amaterski boks|amaterskom boksu]]. |
Od njegovih učenikâ rezultatima se najviše istaknuo [[Mate Parlov]], kojega je počeo trenirati kao 16-godišnjaka. Iako je Parlov bio fizički jak, talentiran, neizmjerne snage, volje i upornosti, udarci su mu u početku bili široki umjesto direktni, kako je to od njega zahtijevao Buršić. Zbog toga je, prema Buršićevu mišljenju, Parlov u početku gubio mečeve i nagnao ga da mu zaprijeti odustajanjem od treniranja ako se ne riješi [[kontragard]]a ljevice, čega se tvrdoglavo držao. Nakon tjedan dana Parlov se vratio Buršiću, prihvativši savjete i uvjet svojega trenera da mora mijenjati [[gard]] ako želi pobjeđivati. Nastavivši trenirati promijenjenim gardom, Parlov je razvio vrhunsku tehniku i pobijedio u sljedećih 20 mečeva. S Buršićem kao trenerom, Parlov je 1968. osvojio peto mjesto na [[Olimpijske igre 1968|OI u Meksiku]], 1969. drugo mjesto na [[Evropsko amatersko prvenstvo u boksu 1969.|EP u Bukureštu]], 1971. prvo mjesto na [[Evropsko amatersko prvenstvo u boksu 1971.|EP u Madridu]], 1972. na [[Olimpijske igre 1972|OI u Münchenu]], 1973. na [[Evropsko amatersko prvenstvo u boksu 1973.|EP u Beogradu]] i 1974. na [[Svjetsko amatersko prvenstvo u boksu 1974.|SP u Havani]], prikupivši time sve titule u [[amaterski boks|amaterskom boksu]]. Buršić je do 1975. vodio Parlova kroz čitavu amatersku karijeru. |
||
Za svoj sportski rad Buršić je primio niz nagrada i priznanja među kojima i Plaketu za životno djelo Saveza sportova grada Pule (2004) i Trofej i plaketu za životno djelo Saveza sportova Istarske županije (2008). Dobitnik je [[Državna nagrada za šport »Franjo Bučar«|Državne nagrade za šport »Franjo Bučar«]] (2011). Predsjednik [[Boksački klub Pula|BK Pula]] (2013–15). Umro je 14. studenoga 2017. u Puli. |
Za svoj sportski rad Buršić je primio niz nagrada i priznanja među kojima i Plaketu za životno djelo Saveza sportova grada Pule (2004) i Trofej i plaketu za životno djelo Saveza sportova Istarske županije (2008). Dobitnik je [[Državna nagrada za šport »Franjo Bučar«|Državne nagrade za šport »Franjo Bučar«]] (2011). Predsjednik [[Boksački klub Pula|BK Pula]] (2013–15). Umro je 14. studenoga 2017. u Puli. |
||
Verzija na datum 15 novembar 2017 u 08:14
Aldo Buršić (Brijuni, 3. lipnja 1940. – Pula, 14. studenoga 2017.), jugoslavenski boksač i boksački trener.
Biografija
Rođen je 3. lipnja 1940. na Brijunima. Nakon završetka osnovne i srednje škole u Puli zaposlio se u brodogradilištu Uljanik. Uz rad je završio Višu ekonomsku školu, a ispit za trenera boksa položio je 1964. na Visokoj školi za tjelesnu kulturu u Ljubljani. Boksom se aktivno bavio od 1954. do 1962. nastupajući za Boksački klub Pula (1956–62) i reprezentaciju Jugoslavije. Boksačku karijeru prekinuo je zbog čira na želucu. Završivši trenerski seminar, 1964. zajedno s A. Banovcem pokrenuo je u Omladinsku boksačku školu pri BK Pula u kojoj je odgojio naraštaje vrhunskih boksača. Na juniorskom prvenstvu Hrvatske za 1966. osvojio je s polaznicima Omladinske škole devet od deset mogućih zlatnih medalja. Kao trener radio je od 1964. do 1981.
Od njegovih učenikâ rezultatima se najviše istaknuo Mate Parlov, kojega je počeo trenirati kao 16-godišnjaka. Iako je Parlov bio fizički jak, talentiran, neizmjerne snage, volje i upornosti, udarci su mu u početku bili široki umjesto direktni, kako je to od njega zahtijevao Buršić. Zbog toga je, prema Buršićevu mišljenju, Parlov u početku gubio mečeve i nagnao ga da mu zaprijeti odustajanjem od treniranja ako se ne riješi kontragarda ljevice, čega se tvrdoglavo držao. Nakon tjedan dana Parlov se vratio Buršiću, prihvativši savjete i uvjet svojega trenera da mora mijenjati gard ako želi pobjeđivati. Nastavivši trenirati promijenjenim gardom, Parlov je razvio vrhunsku tehniku i pobijedio u sljedećih 20 mečeva. S Buršićem kao trenerom, Parlov je 1968. osvojio peto mjesto na OI u Meksiku, 1969. drugo mjesto na EP u Bukureštu, 1971. prvo mjesto na EP u Madridu, 1972. na OI u Münchenu, 1973. na EP u Beogradu i 1974. na SP u Havani, prikupivši time sve titule u amaterskom boksu. Buršić je do 1975. vodio Parlova kroz čitavu amatersku karijeru.
Za svoj sportski rad Buršić je primio niz nagrada i priznanja među kojima i Plaketu za životno djelo Saveza sportova grada Pule (2004) i Trofej i plaketu za životno djelo Saveza sportova Istarske županije (2008). Dobitnik je Državne nagrade za šport »Franjo Bučar« (2011). Predsjednik BK Pula (2013–15). Umro je 14. studenoga 2017. u Puli.
Nagrade i priznanja
- Nagrada za ostvarena vrhunska dostignuća u razvoju sporta grada Pule za 2004. (Savez sportova grada Pule)
- Nagrada za životno djelo u sportu za 2006. (Savez sportova Istarske županije)
- Državna nagrada za šport »Franjo Bučar« za 2011.
- Priznanje za 60 godina vjernosti, doprinosa u radu i uspjesima kluba (Boksački klub Pula)
Vidi još
Izvori
Eksterni linkovi
- Aldo Buršić na YouTube, kratki biografski prilog