Evropski parlament – razlika između verzija
Nema sažetka izmjene |
Nema sažetka izmjene |
||
| Red 74: | Red 74: | ||
Iako Evropki parlament posjeduje zakonodavna ovlašćenja koje Vijeće ministara i Evropska komisija ne posjeduju, on formalno ne posjeduje pravo na zakonodavnu inicijativu (predlaganje zakona), što je suprotno većini nacionalnih parlamenata zemalja EU koji ne samo da glasaju o prijedlozima zakona već ih mogu i predložiti. Parlament je „prva institucija“ EU (prva spomenuta u ugovorima, i nosilac ceremonijalnog prvenstva nad svim drugim institucijama unije), i dijeli jednake zakonodavne i budžetske ovlasti kao i Savjet ministara osim u nekoliko specifičnih područja u kojima su na snazi specijalne zakonodavne procedure. Parlament ima jednaku kontrolu nad proračunom EU. [[Evropska komisija]], kao izvršno tijelo EU, odgovara za svoj rad parlamentu. Parlament bira predsjednika Komisije i potvrđuje ili odbacuje imenovanje Komisije kao cjeline. Parlament ima ovlasti da naknadno pokrene postupak kojim može primorati Komisiju da odstupi. |
Iako Evropki parlament posjeduje zakonodavna ovlašćenja koje Vijeće ministara i Evropska komisija ne posjeduju, on formalno ne posjeduje pravo na zakonodavnu inicijativu (predlaganje zakona), što je suprotno većini nacionalnih parlamenata zemalja EU koji ne samo da glasaju o prijedlozima zakona već ih mogu i predložiti. Parlament je „prva institucija“ EU (prva spomenuta u ugovorima, i nosilac ceremonijalnog prvenstva nad svim drugim institucijama unije), i dijeli jednake zakonodavne i budžetske ovlasti kao i Savjet ministara osim u nekoliko specifičnih područja u kojima su na snazi specijalne zakonodavne procedure. Parlament ima jednaku kontrolu nad proračunom EU. [[Evropska komisija]], kao izvršno tijelo EU, odgovara za svoj rad parlamentu. Parlament bira predsjednika Komisije i potvrđuje ili odbacuje imenovanje Komisije kao cjeline. Parlament ima ovlasti da naknadno pokrene postupak kojim može primorati Komisiju da odstupi. |
||
Evropski parlament djeluje u ukupno tri grada i tri zemlje članice EU. Ti gradovi su [[Regija glavnoga grada Bruxellesa|Bruxelles]] ([[Belgija]]), [[Luxembourg]] ([[Luksemburg]]) i [[Strasbourg]] ([[Francuska]]). Administrativni uredi su smješteni u Luxembourg, plenarne sjednice se odvijaju u Strasbourgu i Bruxellesu dok se komiteti poslanika za posebna pitanja sastaju u Bruxellesu. |
Evropski parlament djeluje u ukupno tri grada i tri zemlje članice EU. Ti gradovi su [[Regija glavnoga grada Bruxellesa|Bruxelles]] ([[Belgija]]), [[Luxembourg]] ([[Luksemburg]]) i [[Strasbourg]] ([[Francuska]]). Administrativni uredi su smješteni u Luxembourg, plenarne sjednice se odvijaju u Strasbourgu i Bruxellesu dok se komiteti poslanika za posebna pitanja sastaju u Bruxellesu.<ref>{{cite web|url=http://europa.eu/about-eu/institutions-bodies/european-parliament/index_en.htm |title=European Parliament |publisher=Europa |date=19.4.2010. |accessdate=8.8.2017}}</ref> |
||
== Sastav == |
== Sastav == |
||
Verzija na datum 8 august 2017 u 00:18
| Evropski parlament | |
|---|---|
| 8. redovni saziv | |
 | |
 | |
| Vrsta | |
| Vrsta | Jednodomni |
| Historija | |
| Osnovano | 10. septembar 1952. |
| Vodstvo | |
| Predsjednik Evropskog parlamenta | Antonio Tajani, EPP (od 17. januar 2017.) |
| Zamjenik predsjednika | 14 zamjenika |
| Struktura | |
| Broj zastupnika | 751 |
 | |
| Političke grupe | GUE-NGL (52) S&D (189) |
| Mjesto zasjedanja | |
| EuropeanParliamentBuildingStrasbourgFrance.jpg | |
 Zgrada Parlamenta u Strasbourgu | |
| Web-stranica | |
| www | |
Evropski parlament je tijelo Evropske unije, čije članove izravno biraju građani EU svakih pet godina, koliko zastupnicima traje mandat. Zajedno sa Vijećem ministara i Evropskom komisijom čini zakonodavnu vlast Evropske unije. U parlamentu zasijeda ukupno 751 poslanik i drugi je najveći demokratski izabrani parlament na svijetu nakon Parlamenta Indije te ima i najveću trans-nacionalnu izbornu bazu sa 375 milijuna osoba sa pravom glasa na izborima 2009. godine.[1][2]
Parlament se bira direktno po načelu univerzalnog prava glasa na mandat od pet godina počevši od 1979. godine. Izlaznost evropskih građana na izbore doživjela je pad na svakim izborima od osnivanja, a od 1999. godine je pala ispod 50%, da bi na izborima 2014. godine bila 42.54% građana sa pravom glasa na razini cijele unije.
Iako Evropki parlament posjeduje zakonodavna ovlašćenja koje Vijeće ministara i Evropska komisija ne posjeduju, on formalno ne posjeduje pravo na zakonodavnu inicijativu (predlaganje zakona), što je suprotno većini nacionalnih parlamenata zemalja EU koji ne samo da glasaju o prijedlozima zakona već ih mogu i predložiti. Parlament je „prva institucija“ EU (prva spomenuta u ugovorima, i nosilac ceremonijalnog prvenstva nad svim drugim institucijama unije), i dijeli jednake zakonodavne i budžetske ovlasti kao i Savjet ministara osim u nekoliko specifičnih područja u kojima su na snazi specijalne zakonodavne procedure. Parlament ima jednaku kontrolu nad proračunom EU. Evropska komisija, kao izvršno tijelo EU, odgovara za svoj rad parlamentu. Parlament bira predsjednika Komisije i potvrđuje ili odbacuje imenovanje Komisije kao cjeline. Parlament ima ovlasti da naknadno pokrene postupak kojim može primorati Komisiju da odstupi.
Evropski parlament djeluje u ukupno tri grada i tri zemlje članice EU. Ti gradovi su Bruxelles (Belgija), Luxembourg (Luksemburg) i Strasbourg (Francuska). Administrativni uredi su smješteni u Luxembourg, plenarne sjednice se odvijaju u Strasbourgu i Bruxellesu dok se komiteti poslanika za posebna pitanja sastaju u Bruxellesu.[3]
Sastav
Europski parlament predstavlja oko 450 milijuna građana Europske unije. Od 1. siječnja 2005. godine ukupno je 785 članova Parlamenta (zastupnika). Izbori se provode svake pete godine, na temelju općeg prava glasa. Ne postoji jedinstveni izborni sustav za izbor članova Europskog parlamenta, već je svaka država članica slobodna izabrati vlastiti sustav, uz poštovanje tri uvjeta propisanih Odlukom Vijeća (2002/772/EC):
- izborni sustav mora primjenjivati sustav razmjernog predstavništva, bilo putem izbornih lista ili putem sustava prijenosa glasa.
- izborno područje mora biti podjeljeno na izborne jedinice, na način koje neće utjecati na sustav razmjernog predstavništva.
- izborni prag na nacionalnoj razini mora iznositi 5 %.
Raspodjela zastupničkih mjesta u Parlamentu po državama članica, ovisi o broj stanovnika svake države članice, tako da zemlje s više stanovnika biraju više zastupnika, no što ih biraju male zemlje.
| Države članice | Broj mjesta | Države članice | Broj mjesta | |
 Njemačka
|
99 |  Austrija
|
18 | |
 Francuska
|
78 |  Bugarska
|
18 | |
 Italija
|
78 |  Finska
|
14 | |
 Ujedinjeno Kraljevstvo
|
78 |  Danska
|
14 | |
 Španjolska
|
54 |  Slovačka
|
14 | |
 Poljska
|
54 |  Irska
|
13 | |
 Rumunija
|
35 |  Litvanija
|
13 | |
 Nizozemska
|
27 |  Latvija
|
9 | |
 Belgija
|
24 |  Slovenija
|
7 | |
 Češka
|
24 |  Kipar
|
6 | |
 Grčka
|
24 |  Estonija
|
6 | |
 Mađarska
|
24 |  Luksemburg
|
6 | |
 Portugal
|
24 |  Malta
|
5 | |
 Švedska
|
19 |
Od 26. rujna 2005. godine pa do ulaska u EU 1. siječnja 2007 Bugarska i Rumunjska imale su status promatrača, kao zemlje kandidatkinje za ulazak u EU. Promatrači mogu sudjelovati u raspravama, međutim ne mogu glasovati niti vrši neke druge zadaće.
Sjedište Europskog parlamenta
Sjedište Europskog parlamenta je u Strasbourgu , gdje se i održavaju redovne mjesečne (četvorodnevne) plenarne sjednice, kako je propisano protokolom u Amsterdamskom ugovoru. Međutim, tijekom većeg dijela mjeseca, pripremne zakonodavne radnje, sjednice odbora, i dodatne plenarne sjednice održavaju se u Bruxellesu, gde su smještene i ostale institucije Unije. Tajništvo Europskog parlamenta nalazi se u Luksemburgu.
U posljednje vrijeme javlja se zahtjev da se sjedište Europskog parlamenta premjestu u Bruxelles, budući da je tamo smještena većina institucija Europske unije. Kao jedan od razlog navodi se bespotrebno trošenje novca na dnevnice te troškove prijevoza prilikom jednomjesečnog seljenja iz Bruxellesa u Strasborug.
Izvori
- ↑ Brand, Constant; Wielaard, Robert (8.6.2009.). „Conservatives Post Gains In European Elections”. The Washington Post. Associated Press. Pristupljeno 8.8.2017.
- ↑ Ian Traynor (7.6.2009.). „Misery for social democrats as voters take a turn to the right”. The Guardian (UK). Pristupljeno 8.8.2017.
- ↑ „European Parliament”. Europa. 19.4.2010.. Pristupljeno 8.8.2017.
