Antigona (tragedija) – razlika između verzija
Nova stranica: antigona |
preuzeto s hrvatske Wikipedije |
||
Red 1: | Red 1: | ||
'''Antigona''' ('''Ἀντιγόνη''') [[Sofoklo|Sofoklova]] je [[tragedija]] iz [[5. stoljeće p.n.e.|5. stoljeća p.n.e.]]. Podijeljena je u sedam činova, a radnja je smještena u antičkom gradu [[Teba|Tebi]], u nemirno vrijeme vladavine kralja [[Kreont]]a, vrijeme sukoba. ([[Tukidid]] opisuje: otac je radio o glavi sinu, sin ocu, brat bratu.) |
|||
antigona |
|||
Glavna tema u Antigoni nošenje je pojedinca s boli i patnjom, uzrokovanom kada se netko (Kreont) uporno protivi božjim propisima ili željama i odbija pustiti sudbinu okolnostima, što dovodi do bolnog (Kreontovog) otkrivanja istine i na kraju do osvete njegovom ponašanju. Iz toga izvlačimo pouku da se ne treba protiviti sudbini i raditi protiv morala. |
|||
== Sadržaj == |
|||
Lica: |
|||
* '''Antigona''' - Edipova kći, Izmenina sestra |
|||
* '''Izmena''' - Edipova kći, Antigonina sestra |
|||
* '''[[Kreont]]''' - njihov ujak, tebanski kralj |
|||
* '''Tiresija''' - prorok |
|||
* '''Hemon''' - Kreontov sin, Antigonin zaručnik |
|||
* '''Euridika''' - Kreontova žena |
|||
* '''Stražar''' |
|||
* '''Glasnici''' |
|||
* '''Zbor''' |
|||
Antigona je kćer [[Edip]]a i njegove majke te djevojka Kreontova sina Hemona. Ona predstavlja tragičnog junaka, koji se bori za pravdu i moralne zakone. Njezina dva brata Polinik i Eteoklo sukobili su se u ratu i poginuli. Ona je pokopala Polinika, iako je kralj Kreont naredio da ne smije biti pokopan (zbog njegova povoda vojske na Tebu). Ona nije marila ni za Polinikov čin, a niti za kraljev proglas, te je postupila po božjem (etičnom) zakonu. Njezina zla sudbina samo je nastavak loših događaja u njenoj obitelji, koji počinju s ocem Edipom. Ona je posrednik sukoba božjeg i ljudskog. Unatoč smrtnoj presudi, ne kaje se zbog svoga čina, a svojim idealima ostaje vjerna do kraja. |
|||
[[Kreont]] je tebanski kralj, tiranin, koji je dao proglas zabrane pokopa Polinika te osuđuje Antigonu i Izmenu na smrt. Ne popušta u svojoj odluci iako ga mnogi odgovaraju i predviđaju zlo. Kada na kraju uviđa svoju grubu pogrešku, pokušava se iskupiti, no stvari su već krenule u krivom smjeru te mu žena i sin počine samoubojstvo. On je također dosljedan svojim idealima, tvrdoglav, ali dobar kralj koji je svojom hrabrošću i upornošću došao na čelo [[Teba|Tebe]]. |
|||
Izmena, Antigonina sestra, kćer Edipa i Jokaste, nije željela pokopati Polinika te odgovara Antigonu od toga. Kada dolazi kod kralja, iz straha od smrti plače, no želi podijeliti krivnju s Antigonom iako nije kriva. Kreont je unatoč svemu stavlja u tamnicu da dijeli (sudbinu) presudu s Antigonom. Ona se ne bori ni za božanske zakone, etiku, niti za državne zakone. Nema hrabrosti, te si ne želi praviti nikakve probleme zbog umrlog brata i njegovih prava. |
|||
Hemon je Kreontov sin i Antigonin vjerenik. Jako ga pogađa očevo nerazumijevanje te počinjava samoubojstvo u mržnji prema ocu i tuzi prema Antigoni. Euridika, žena Kreontova, majka Hemona, počinjava [[samoubojstvo]] nakon spoznaje o Hemonovoj smrti. |
|||
Tiresija je mudar prorok, koji je mnogo puta pomogao Kreontu, pokušava ga odgovoriti od presude te mu proriče smrt. Kreont se zbog njegovog proroštva dvoumi, no ne posustaje u naumu. |
|||
Zbor čine tebanski starješine, čija starost (kojom ih Sofoklo često opisuje) predstavlja mudrost i iskustvo. On (neutralno, sa strane) komentira događaje, daje savjete likovima, razgovara s njima te opisuje prošle događaje. |
|||
== Sažetak radnje == |
|||
<br>'''Prvi čin'''<br> |
|||
Razgovor Antigone i Izmene predočava nam njihova stajališta i Antigoninu namjeru (da pokopa Polinika unatoč kraljevoj zabrani). U stajaćoj pjesmi zbor pjeva o Poliniku i njegovu pohodu na Tebu. |
|||
<br>'''Drugi čin'''<br> |
|||
Kreont daje proglas (da Polinik ne smije biti pokopan) i obrazlaže povode njegova davanja. |
|||
<i> |
|||
A brata njegova Polinika,<br> |
|||
Što ko bjegunac vratio se u svoj zavičaj<br> |
|||
I roda našeg bogove do temelja<br> |
|||
Popalit vatrom htjede, krvi naše se nasititi,<br> |
|||
Nas kao roblje odvesti-<br> |
|||
Za njega evo ja proglasih sad,<br> |
|||
Da grob mu nitko ne spravi ni ožali...<br> |
|||
</i> |
|||
Dolazak stražara i glasnika s objavom da je netko pokopao Polinika te njihov dijalog s Kreontom. Stajaća pjesma opisuje čovjekovu moć i nadmoć nad životinjama. |
|||
<br>'''Treći čin'''<br> |
|||
Dolazi stražar dovodeći Antigonu i obavještava o njenom činu. Antigona obrazlaže motive i povod svoga postupka, a Kreont joj objašnjava svoje stajalište i uvjerava je da je u krivu. Dolazi Izmena te razgovara s Antigonom. U stasimu zbor opisuje zlo i zlu sudbinu Antigoninu. |
|||
<br>'''Četvrti čin'''<br> |
|||
Dolazi Hemon kod oca Kreonta te ga pokušava uvjeriti da je u krivu. U stajaćoj pjesmi zbor pjeva o ljubavi. |
|||
<br>'''Peti čin'''<br> |
|||
Antigona pjeva tužaljku o svom životu te razmišlja o svojoj sudbini i idealima. U stasimu zbor opisuje druge nesretnike u grčkim mitovima. |
|||
<br>'''Šesti čin'''<br> |
|||
Dolazak proroka Tiresije u Kreontov dvor te mu proriče nesreću, no Kreont ne popušta. U razgovoru Kreonta i Zbora Kreont uviđa da je u krivu te odlazi osloboditi Antigonu. Stasim opisuje Tebu i okolicu te zbor moli [[Zeus]]a za pomoć u nevolji. |
|||
<br>'''Sedmi čin'''<br> |
|||
Glasnik nam objavljuje Hemonovu smrt te potom smrt Euridike. Još se prikazuje Kreontovo žaljenje te ljutnja na nesklonost bogova. |
|||
== Zanimljivosti == |
|||
* Francuski dramatičar [[Jean Anouilh]] [[1944]]. godine piše suvremenu verziju [[Antigona (Anouilh)|Antigone]] koja je smještena u današnje doba. Njegovi likovi imaju psihu modernih ljudi no bit samog sukoba ostaje ista kao i u [[Sofoklo|Sofokla]]. Dramu je na [[hrvatski jezik]] preveo [[Radovan Ivšić]]. Osim Anoulhove Antigone, i njmački dramatičar [[Bertolt Brecht]] je [[1947.]] napisao modernu verziju [[Antigona (Brecht)|ove drame]]. |
|||
== Citati == |
|||
* ''Za nemogućim ne valja posizati.'' (Izmena) |
|||
* ''Ne voli nitko loših vijesti glasnika.'' (Stražar) |
|||
* ''Kod zimske bujice drveće - vidjet ćeš / Što njoj popušta, grane sebi očuva. / A opre l' joj se, s korijenom ga iščupa.'' (Hemon) |
|||
* ''Čovjek najviše onakav vrijedi, što je svakog znanja pun.'' (Hemon) |
|||
* ''Tvrdoglavost je isto što i bezumlje.'' (Tiresija) |
|||
* ''Nerazbor za čovjeka je nesreća baš najveća.'' (Glasnik) |
|||
== Vanjske poveznice == |
|||
* [http://www.bartleby.com/8/6/ „Antigona”] {{en icon}} |
|||
* [http://classics.mit.edu/Sophocles/antigone.html „Antigona” u prozi] {{en icon}} |
|||
* [http://el.wikisource.org/wiki/%E1%BC%88%CE%BD%CF%84%CE%B9%CE%B3%CF%8C%CE%BD%CE%B7 „Antigona”] {{el icon}} |
|||
[[category: Grčka književnost]] |
|||
<!-- interwiki --> |
|||
[[ca:Antígona (Sòfocles)]] |
|||
[[da:Antigone (Sofokles)]] |
|||
[[de:Antigone (Sophokles)]] |
|||
[[el:Αντιγόνη (Σοφοκλή)]] |
|||
[[en:Antigone (Sophocles)]] |
|||
[[eo:Antigona (Sofoklo)]] |
|||
[[es:Antígona (Sófocles)]] |
|||
[[fr:Antigone (Sophocle)]] |
|||
[[hr:Antigona]] |
|||
[[hu:Antigoné (Szophoklész)]] |
|||
[[is:Antígóna (Sófókles)]] |
|||
[[it:Antigone (Sofocle)]] |
|||
[[la:Antigone Sophoclis]] |
|||
[[lt:Antigonė (Sofoklis)]] |
|||
[[nl:Antigone (Sophocles)]] |
|||
[[no:Antigone (skuespill)]] |
|||
[[pl:Antygona (dramat)]] |
|||
[[pt:Antígona (Sófocles)]] |
|||
[[ro:Antigona (Sofocle)]] |
|||
[[sk:Antigona (Sofokles)]] |
|||
[[sq:Antigone]] |
|||
[[sv:Antigone (drama)]] |
|||
[[zh:安提戈涅 (索福克勒斯版)]] |
Verzija na datum 4 novembar 2008 u 17:38
Antigona (Ἀντιγόνη) Sofoklova je tragedija iz 5. stoljeća p.n.e.. Podijeljena je u sedam činova, a radnja je smještena u antičkom gradu Tebi, u nemirno vrijeme vladavine kralja Kreonta, vrijeme sukoba. (Tukidid opisuje: otac je radio o glavi sinu, sin ocu, brat bratu.)
Glavna tema u Antigoni nošenje je pojedinca s boli i patnjom, uzrokovanom kada se netko (Kreont) uporno protivi božjim propisima ili željama i odbija pustiti sudbinu okolnostima, što dovodi do bolnog (Kreontovog) otkrivanja istine i na kraju do osvete njegovom ponašanju. Iz toga izvlačimo pouku da se ne treba protiviti sudbini i raditi protiv morala.
Sadržaj
Lica:
- Antigona - Edipova kći, Izmenina sestra
- Izmena - Edipova kći, Antigonina sestra
- Kreont - njihov ujak, tebanski kralj
- Tiresija - prorok
- Hemon - Kreontov sin, Antigonin zaručnik
- Euridika - Kreontova žena
- Stražar
- Glasnici
- Zbor
Antigona je kćer Edipa i njegove majke te djevojka Kreontova sina Hemona. Ona predstavlja tragičnog junaka, koji se bori za pravdu i moralne zakone. Njezina dva brata Polinik i Eteoklo sukobili su se u ratu i poginuli. Ona je pokopala Polinika, iako je kralj Kreont naredio da ne smije biti pokopan (zbog njegova povoda vojske na Tebu). Ona nije marila ni za Polinikov čin, a niti za kraljev proglas, te je postupila po božjem (etičnom) zakonu. Njezina zla sudbina samo je nastavak loših događaja u njenoj obitelji, koji počinju s ocem Edipom. Ona je posrednik sukoba božjeg i ljudskog. Unatoč smrtnoj presudi, ne kaje se zbog svoga čina, a svojim idealima ostaje vjerna do kraja.
Kreont je tebanski kralj, tiranin, koji je dao proglas zabrane pokopa Polinika te osuđuje Antigonu i Izmenu na smrt. Ne popušta u svojoj odluci iako ga mnogi odgovaraju i predviđaju zlo. Kada na kraju uviđa svoju grubu pogrešku, pokušava se iskupiti, no stvari su već krenule u krivom smjeru te mu žena i sin počine samoubojstvo. On je također dosljedan svojim idealima, tvrdoglav, ali dobar kralj koji je svojom hrabrošću i upornošću došao na čelo Tebe.
Izmena, Antigonina sestra, kćer Edipa i Jokaste, nije željela pokopati Polinika te odgovara Antigonu od toga. Kada dolazi kod kralja, iz straha od smrti plače, no želi podijeliti krivnju s Antigonom iako nije kriva. Kreont je unatoč svemu stavlja u tamnicu da dijeli (sudbinu) presudu s Antigonom. Ona se ne bori ni za božanske zakone, etiku, niti za državne zakone. Nema hrabrosti, te si ne želi praviti nikakve probleme zbog umrlog brata i njegovih prava.
Hemon je Kreontov sin i Antigonin vjerenik. Jako ga pogađa očevo nerazumijevanje te počinjava samoubojstvo u mržnji prema ocu i tuzi prema Antigoni. Euridika, žena Kreontova, majka Hemona, počinjava samoubojstvo nakon spoznaje o Hemonovoj smrti.
Tiresija je mudar prorok, koji je mnogo puta pomogao Kreontu, pokušava ga odgovoriti od presude te mu proriče smrt. Kreont se zbog njegovog proroštva dvoumi, no ne posustaje u naumu.
Zbor čine tebanski starješine, čija starost (kojom ih Sofoklo često opisuje) predstavlja mudrost i iskustvo. On (neutralno, sa strane) komentira događaje, daje savjete likovima, razgovara s njima te opisuje prošle događaje.
Sažetak radnje
Prvi čin
Razgovor Antigone i Izmene predočava nam njihova stajališta i Antigoninu namjeru (da pokopa Polinika unatoč kraljevoj zabrani). U stajaćoj pjesmi zbor pjeva o Poliniku i njegovu pohodu na Tebu.
Drugi čin
Kreont daje proglas (da Polinik ne smije biti pokopan) i obrazlaže povode njegova davanja.
A brata njegova Polinika,
Što ko bjegunac vratio se u svoj zavičaj
I roda našeg bogove do temelja
Popalit vatrom htjede, krvi naše se nasititi,
Nas kao roblje odvesti-
Za njega evo ja proglasih sad,
Da grob mu nitko ne spravi ni ožali...
Dolazak stražara i glasnika s objavom da je netko pokopao Polinika te njihov dijalog s Kreontom. Stajaća pjesma opisuje čovjekovu moć i nadmoć nad životinjama.
Treći čin
Dolazi stražar dovodeći Antigonu i obavještava o njenom činu. Antigona obrazlaže motive i povod svoga postupka, a Kreont joj objašnjava svoje stajalište i uvjerava je da je u krivu. Dolazi Izmena te razgovara s Antigonom. U stasimu zbor opisuje zlo i zlu sudbinu Antigoninu.
Četvrti čin
Dolazi Hemon kod oca Kreonta te ga pokušava uvjeriti da je u krivu. U stajaćoj pjesmi zbor pjeva o ljubavi.
Peti čin
Antigona pjeva tužaljku o svom životu te razmišlja o svojoj sudbini i idealima. U stasimu zbor opisuje druge nesretnike u grčkim mitovima.
Šesti čin
Dolazak proroka Tiresije u Kreontov dvor te mu proriče nesreću, no Kreont ne popušta. U razgovoru Kreonta i Zbora Kreont uviđa da je u krivu te odlazi osloboditi Antigonu. Stasim opisuje Tebu i okolicu te zbor moli Zeusa za pomoć u nevolji.
Sedmi čin
Glasnik nam objavljuje Hemonovu smrt te potom smrt Euridike. Još se prikazuje Kreontovo žaljenje te ljutnja na nesklonost bogova.
Zanimljivosti
- Francuski dramatičar Jean Anouilh 1944. godine piše suvremenu verziju Antigone koja je smještena u današnje doba. Njegovi likovi imaju psihu modernih ljudi no bit samog sukoba ostaje ista kao i u Sofokla. Dramu je na hrvatski jezik preveo Radovan Ivšić. Osim Anoulhove Antigone, i njmački dramatičar Bertolt Brecht je 1947. napisao modernu verziju ove drame.
Citati
- Za nemogućim ne valja posizati. (Izmena)
- Ne voli nitko loših vijesti glasnika. (Stražar)
- Kod zimske bujice drveće - vidjet ćeš / Što njoj popušta, grane sebi očuva. / A opre l' joj se, s korijenom ga iščupa. (Hemon)
- Čovjek najviše onakav vrijedi, što je svakog znanja pun. (Hemon)
- Tvrdoglavost je isto što i bezumlje. (Tiresija)
- Nerazbor za čovjeka je nesreća baš najveća. (Glasnik)
Vanjske poveznice
- „Antigona” (en)
- „Antigona” u prozi (en)
- „Antigona” (el)