Nikola Strajnić – razlika između verzija
Prijeđi na navigaciju
Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Uredjivanje |
+ radi se o kršenju autorskog prava (Kaštelan nije umro tako davno) |
||
Red 3: | Red 3: | ||
Jure Kaštelan<ref>[https://hr.wikipedia.org/wiki/Jure_Ka%C5%A1telan Jure Kaštelan]</ref> hrvatski pesnik i književnik 1984. godine napisao je tekst ''Portret Nikole Stajnića''. U njemu se bavi Strajnićevim pristupom mišljenju kao i njegovim odnosom prema tajnama i zagonetkama pesništva. |
Jure Kaštelan<ref>[https://hr.wikipedia.org/wiki/Jure_Ka%C5%A1telan Jure Kaštelan]</ref> hrvatski pesnik i književnik 1984. godine napisao je tekst ''Portret Nikole Stajnića''. U njemu se bavi Strajnićevim pristupom mišljenju kao i njegovim odnosom prema tajnama i zagonetkama pesništva. |
||
Nikola Strajnić, od prvih radova i rasprava, znanost o književnosti vidi kao teorijsku disciplinu, a povijest književnosti i književna kritika ostaju izvan žarišta njegovih istraživanja, ali se ne isključuju. Ta misaona usmjerenost karakteristična je oznaka njegova znanstvenog profila. |
|||
Znanstvena i stručna kritika izrekla je pozitivan sud i analitički potvrdila doseg i vrijednost njegovih teorijskih istraživanja. Strajnićevo djelo pristupačno je i poznato širem krugu kulturne javnosti. Ovdje ističemo neke od njegovih oznaka. |
|||
Klasične pojmove znanost ( scientia ) i mudrost ( sofia, sapientia ), Strajnić, već na samom početku, dovodi u samostalno zacrtani kreativni suodnos. Poetika je, prema tome, i samostalna disciplina i istovremeni govor pjesme. Tako znanje ( kriterij, spoznaja ) i umijeće ( metoda interpretacije ) postaju saznanje samog pjesničkog djela. |
|||
Uvijek je opasno dijalektiku mišljenja pojednostavniti i svesti na zornu sliku ili na samo jednu dimenziju. Razumno utemeljena misao nije, samim time, neposredno, bez napora otkrivanja, razumljiva. Ono što je razumno tek mora postati razumljivo. |
|||
Strajnić je težak i strog mislilac. Otvoren je jednako životnoj struji kritičko teorijskih istraživanja našeg stoljeća kao i samim vrelima antičke filozofije koja kreativno napaja ljudsku misao. Istovremena prisutnost Heraklita, Aristotela, Marxa i Heideggera označava kontinuitet mišljenja i „rodbinske veze“ ( Strajnić ) univerzalne kulture. Poznavanje univerzalne kulture ovdje se potvrđuje u kvaliteti zaključaka a ne u kvantiteti citata i navoda. Poznavanje predmeta pretpostavka je svakog ozbiljnog znanja, što je u cjelini ovog djela obilno pokazano. |
|||
Poezija je osnovna i dosljedna tema Strajnićevih istraživanja i raspravljanja od Poezija ili optimizam ( 1972 ), Jasike bele ( 1978 ) do knjige Vid i riječ ( 1984 ). On, u slobodnijem značenju, pripada krugu „nove kritike“ koja istražuje „literarnost literature“, prema Jacobsonovoj definiciji. Pojavu nove kritike odredjuje, prije svega, sama moderna poezija ( Rimbaud, Mallarme, Lautreamont, Apollinaire, Hlebnjikov, Majakovski, Breton, Kafka ), a istovremeno razvoj lingvistike ( De Saussure ), psihoanalize i filozofije. Govor nove kritike postaje rasprava „jezika o jeziku“, njen predmet je jezik i morfologija književnog djela. |
|||
Susret kritičara i pjesme za Strajnića je uvijek kreativan čin koji ostvaruje poseban oblik interpretacije, to je otvoreni razgovor između razmišljanja i pjevanja. To gledanje dodiruje se s Heideggerovom težnjom: „Svako objašnjenje mora crpsti ne samo iz teksta već neopaženo mora dodati nešto svoga.”( Holzwege ). |
|||
Takav odnos dolazi do punog izraza u knjizi Vid i riječ. Ona raspravlja o tekstovima hrvatskih i srpskih pjesnika novoga razdoblja naše književnosti. Kao cjelina, i kao svaka od sedam studija posebno, otkriva samostalni vidokrug književne znanosti. |
|||
Središno pitanje tih studija nije interpretacija sadržaja ( što pjesma kaže ) nego približavanje razlogu ( zašto pjesma ) i postojanju samostalnog jezičkog organizma ( kako pjesma ). Iz tako jasno zacrtanih temelja i polazišta kristalizira se perspektiva znanstvene poetike kao teorije i književne estetike. |
|||
Tajnu ili zagonetku pjesme Strajnić ne zatvara u konstrukciju poetike nego predaje otvorenosti mišljenja. I upravo je ta otvorenost, ta živa upitanost ono dragocjeno „nešto svoga“, koje se ne može oponašati. Temeljno načelo da „pjesma nije govor o nečemu: ona je govor nečega“, provedeno je implicitno i eksplicitno kroz ove Strajnićeve studije. |
|||
Izuzetnost i samostalnost znanstveno utemeljene Strajnićeve poetike izražava se u odnosu na tekst. Njegov interpretativni postupak sastoji se u tome da skida nataložene slojeve privida i omogućava da sakrivena ili zatamnjena svjetlost riječi sama iznova svijetli i sama vidi. A to je dragocjeni prilog i samostalno poglavlje i kreativni smjer u književnoj teoriji. |
|||
Nikola Strajnić i sam je pjesnik. Ta činjenica što je i sam stvaralac u punom je suglasju sa znanstvenim pristupom književnosti. Individualno iskustvo daje mu sigurnost poniranja u tajnu stvaranja a pisanoj riječi i rečenici daje strogu i mudru sažetost izraza. |
|||
Po tim oznakama znanstveni, kritički i stručni radovi Nikole Strajnića postali su prisutni, nezaobilazni i djelujući dio suvremene književno teorijske misli. |
|||
== Bibliografija == |
== Bibliografija == |
Verzija na datum 10 septembar 2015 u 11:52
Prof. dr Nikola Strajnić (Popovac, 11. V. 1945), profesor svjetske književnosti na filozofskim fakultetima u Novom Sadu i Banjaluci. Bavi se esejistikom, književnom kritikom iz domaće i strane književnosti. Objavio je više esejističkih i književnokritičkih knjiga i knjiga pjesama. Do raspada Jugoslavije živio je i radio u Osijeku, a otad živi u Sremskim Karlovcima.
Jure Kaštelan[1] hrvatski pesnik i književnik 1984. godine napisao je tekst Portret Nikole Stajnića. U njemu se bavi Strajnićevim pristupom mišljenju kao i njegovim odnosom prema tajnama i zagonetkama pesništva.
Bibliografija
- "Poezija ili optimizam" (studija o Branku Miljkoviću), Osijek, 1972.
- "Zvjezdani sati" (pjesme), Osijek, 1975.
- "Jasike bele" (studija o Momčilu Nastasijeviću), Beograd, 1978.
- "Oči zemne" (pjesme), Osijek, 1981.
- "Pepeo svoj razdajem" (pjesme), 1982.
- "Vid i riječ" (studije), Osijek, 1984.
- "Vožnja u krug" (pjesme), Osijek, 1990.
- "Haire" (eseji), TIZ "Zrinski" Čakovec, 1991. (Biblioteka posebnih izdanja, knj. 64; 163 str.; 1000 primjeraka; fotografija na naslovnici: Marin Topić; ISBN 86-7003-072-1)
- "Zamah i mirovanje" (eseji o pjesništvu Jovana Zivlaka), "Krovovi", Sremski Karlovci, 1993. (Edicija Krovovi; 142 str.; 300 primjeraka; YU ISBN 86-7851-016-1)
- "Pesme", "Svetovi", Novi Sad, 1993. (Savremena književnost; 52 str.; 300 primjeraka; YU ISBN 86-7047-186-8)
- "Preko" (studija o Novalisovim Himnama noći), 1993.
- "Karlovačke pesme", "Krovovi", Sremski Karlovci,1994. (50 str.)
- "Slike s izložbe" (eseji i kritike), 1994.
- "Anđeoski pesnik Rajner Marija Rilke" (o Devinskim elegijama R. M.Rilkea), 1995.
- "Stari grčki liričari" (eseji), Savez pedagoških društava Vojvodine, Novi Sad, 1999. (143 str.; 300 primjeraka; nema ISBN)
- "Srce pčela" (pjesme), 2000.
- "Milić od Mačve", "Besjeda", Banjaluka; "Ars libri", Beograd 2001. Biblioteka Monografije, knj. 2; 218 str.; 1000 primjeraka; ISBN 86-7492-021-7)
Nagrade
- Orden za izuzetno delo Ministarstva prosvete NR Mađarske (1983)
- Orden rada sa srebrnim vencem Predsedništva SFR Jugoslavije (1984)
- Plaketa Visoke nastavničke škole u Pečuju, NR Mađarska (1984)
- Plaketa Pedagoškog fakulteta u Osijeku (1988)
- Nagrada za književno delo „Petar Kočić“, Republika Srpska, Banja Luka (2010)
- Nagrada Društva književnika Vojvodine za knjigu godine (2010)
- Nagrada za životno delo Univerziteta u Novom Sadu (2011)
- Nagrada Udruženja pisaca Bugarske „Početna Gramota“ (2014)