Porcelan – razlika između verzija
m r2.7.1) (robot Dodaje: eu:Portzelana |
|||
| Red 35: | Red 35: | ||
[[Kategorija:Materijali]] |
[[Kategorija:Materijali]] |
||
[[Kategorija:Lončarstvo]] |
[[Kategorija:Lončarstvo]] |
||
[[af:Porselein]] |
|||
[[ar:بورسلان]] |
|||
[[be:Фарфор]] |
|||
[[bg:Порцелан]] |
|||
[[bs:Porcelan]] |
|||
[[ca:Porcellana]] |
|||
[[cs:Porcelán]] |
|||
[[cy:Porslen]] |
|||
[[da:Porcelæn]] |
|||
[[de:Porzellan]] |
|||
[[en:Porcelain]] |
|||
[[eo:Porcelano]] |
|||
[[es:Porcelana]] |
|||
[[et:Portselan]] |
|||
[[eu:Portzelana]] |
|||
[[fa:پرسلان]] |
|||
[[fi:Posliini]] |
|||
[[fr:Porcelaine]] |
|||
[[gl:Porcelana]] |
|||
[[he:חרסינה]] |
|||
[[hr:Porculan]] |
|||
[[hu:Porcelán]] |
|||
[[io:Porcelano]] |
|||
[[is:Postulín]] |
|||
[[it:Porcellana]] |
|||
[[ja:磁器]] |
|||
[[ka:ფაიფური]] |
|||
[[kk:Фарфор]] |
|||
[[ko:도자기]] |
|||
[[lb:Parzeläin]] |
|||
[[lt:Porcelianas]] |
|||
[[lv:Porcelāns]] |
|||
[[my:ကြွေထည်ပစ္စည်း]] |
|||
[[nap:Purcellamma]] |
|||
[[nl:Porselein]] |
|||
[[nn:Porselen]] |
|||
[[no:Porselen]] |
|||
[[oc:Porcelana]] |
|||
[[pl:Porcelana]] |
|||
[[pnb:چینی مٹی]] |
|||
[[pt:Porcelana]] |
|||
[[ro:Porțelan]] |
|||
[[ru:Фарфор]] |
|||
[[sco:Cheenae (wallie)]] |
|||
[[simple:Porcelain]] |
|||
[[sk:Porcelán]] |
|||
[[sl:Porcelan]] |
|||
[[sr:Порцелан]] |
|||
[[sv:Porslin]] |
|||
[[th:เครื่องเคลือบดินเผา]] |
|||
[[tr:Porselen]] |
|||
[[uk:Порцеляна]] |
|||
[[vi:Sứ]] |
|||
[[zh:瓷器]] |
|||
[[zh-min-nan:Iù-hûi-á]] |
|||
Verzija na datum 14 mart 2013 u 19:48
Porcelan ili porculan (talijanski[1]) je najfinija vrsta keramike dobivena pečenjem na visokoj temperaturi (od 1250 do 1350 °C) mješavine kaolina, kvarca i vapnenca. Na ovaj način nastaje staklasta polu-prozirna keramika koja je mnogo čvršća no što izgleda i ne prenosi električnu energiju, te može poslužiti i kao izolator.
Prema temperaturi na kojoj se peče postoji meki (Meisen), tvrdi (iz istočne Azije) i koštani porculan (s dodatkom koštanog pepela) koji se proizvodi pretežito u Engleskoj.
Povijest
Proizvodnja porculana razvila se u Kini za dinastije T'ang (618.-906.), ali pravi porculan se javlja za dinastije Sung. U Europi je poznat od 11. stoljeća preko Puta svile.
Prvi europski pokušaji proizvodnje porculana javljaju se u 16. stoljeću u Firenci (tzv. Medici porculan). God. 1709. ljekarnik (i alkemičar) Johann Friedrich Böttger iz Dresdena usavršio je način proizvodnje porculana, a 1710. osnovana je prva manufaktura u Meissenu.[2]
Ukrasni predmeti od porculana, osobito sitna plastika, u modi su od rokokoa[3]. Značajne manufakture porculana bile su u Beču, Nymphenbergu (kraj Münchena), Sèvresu (kraj Pariza), Worchesteru, Deciji (kod Firence) i Capodimenteu (kod Napulja). U ovim manufakturama se na kvalitetniji porculan ispod cakline utiskuje ili ispisuje oznaka proizvođača (pečat, slovo i simbol), signatura umjetnika, katkada i godina izrade, oznaka kalupa i sl.
Od 20. stoljeća se od porculana izrađuju predmeti za elektrotehniku i kemijske laboratorije.
Izvori
- Opća i nacionalna enciklopedija br. 16., Večernji list d. d., Zagreb 2007. ISBN 978-953-7224-16-5
- Marilyn Stokstad, Art History (Wolume Two), Pearson Prentice Hill, New Jersey, 2005. ISBN 0-13-145529
Bilješke
- ↑ Marco Polo je dao ime ovoj vrsti keramike jer ga je njegova sjajna čistoća i glatka bjelina podsjećala na unutrašnjost školjke, porcelanna na talijanskom.
- ↑ Saski knez August Jaki je pokušao sačuvati tajnu porculana kako bi imao monopol u Europi, no tajna je ubrzo procurila i manufakture porculana su nikle po cijeloj Europi.
- ↑ Europski su proizvođači najprije imitirali kineske vaze i oblike da bi tek kasnije pravili originalne dizajne.
Poveznice
Vanjske poveznice
- Porculan Studio keramike
- Europski porculan Muzej Marton
- Kako se pravi porculan