Glagoljica – razlika između verzija
m Vraćene izmjene 93.86.180.11 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika DSisyphBot |
m Bot: Migrating 47 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q145625 (translate me) |
||
Red 18: | Red 18: | ||
{{Link FA|hr}} |
{{Link FA|hr}} |
||
{{Link FA|sl}} |
{{Link FA|sl}} |
||
[[af:Glagolitiese alfabet]] |
|||
[[ar:أبجدية غلاغوليتسية]] |
|||
[[be:Глаголіца]] |
|||
[[be-x-old:Глаголіца]] |
|||
[[bg:Глаголица]] |
|||
[[br:Lizherenneg c'hlagolitek]] |
|||
[[bs:Glagoljica]] |
|||
[[ca:Glagolític]] |
|||
[[cs:Hlaholice]] |
|||
[[cu:Кѷрїлловица]] |
|||
[[cv:Глаголица]] |
|||
[[da:Glagolitiske alfabet]] |
|||
[[de:Glagolitische Schrift]] |
|||
[[dsb:Glagolica]] |
|||
[[el:Γλαγολιτικό αλφάβητο]] |
|||
[[en:Glagolitic alphabet]] |
|||
[[eo:Glagolico]] |
|||
[[es:Alfabeto glagolítico]] |
|||
[[fi:Glagoliittinen kirjaimisto]] |
|||
[[fr:Alphabet glagolitique]] |
|||
[[gl:Alfabeto glagolítico]] |
|||
[[he:אלפבית גלגוליטי]] |
|||
[[hr:Glagoljica]] |
|||
[[hsb:Glagolica]] |
|||
[[hu:Glagolita ábécé]] |
|||
[[id:Alfabet Glagolitik]] |
|||
[[it:Alfabeto glagolitico]] |
|||
[[ja:グラゴル文字]] |
|||
[[ka:გლაგოლიცა]] |
|||
[[kk:Глаголица]] |
|||
[[ko:글라골 문자]] |
|||
[[la:Abecedarium Glagoliticum]] |
|||
[[mk:Глаголица]] |
|||
[[nl:Glagolitisch alfabet]] |
|||
[[no:Det glagolittiske alfabetet]] |
|||
[[pl:Głagolica]] |
|||
[[pt:Alfabeto glagolítico]] |
|||
[[ro:Alfabetul glagolitic]] |
|||
[[ru:Глаголица]] |
|||
[[sk:Hlaholika]] |
|||
[[sl:Glagolica]] |
|||
[[sr:Глагољица]] |
|||
[[sv:Glagolitiska alfabetet]] |
|||
[[th:อักษรกลาโกลิติก]] |
|||
[[tr:Glagol alfabesi]] |
|||
[[uk:Глаголиця]] |
|||
[[zh:格拉哥里字母]] |
Verzija na datum 8 mart 2013 u 21:58
Historija pisma |
---|
srednje brončano doba 19. – 15. v. pne.
|
meroitičko 3. v. pne. |
Geneologija |
Svoje prvo pismo slovenski narodi su dobili u drugoj polovini 9. veka i to je bila glagoljica (staroslovenski - glagolati - govoriti). U današnjoj nauci prevladava mišljenje da ju je sastavio jedan od slovenskih misionara Konstantin (Kiril) u drugoj polovini 9. veka (oko 863. godine), uz pomoc svog brata Metoda. On je tim pismom preveo Bibliju i to na staroslovenski jezik. Glagoljica je sastavljena, po jednoj hipotezi, prema grčkom tajnopisu. Prvobitno je imala 40 slova, a posle 38 slova (svako slovo je imalo dvojaku vrednost - glasnovnu i brojnu).
Od spomenika pisanih glagoljicom poznati su: Zografsko jevandjelje, Asemanovo jevandjelje, Sinajski psaltir, Marijinsko jevandjelje (srpskohrvatske provenijencije), Baščanska ploča i Kocev glagoljaš (srpskohrvatske provenijencije), Bečki listići (hrvatske redakcije), Hrvojev misal. Originalni tekstovi Kirila i Metoda nisu sačuvani, vec samo prepisi tih tekstova s kraja 10. i početka 11. veka.
Prvobitna glagoljica je predstavljala tip oble glagoljice sa okruglim slovima. ovom su glagoljicom pisane knjige koje koje su doneli ucenici slovenske brace iz Moravske u Bugarsku, Makedoniju, Rasku, i delimicno u primorsku Hrvatsku i Dalmaciju. U Hrvatskoj je glagoljica ostala vrlo dugo u upotrebi u crkvi, ali se promenila pod uticajem beneventane i gotice, postala ostrija, uglasta, sa izlomljenim linijama i zato se naziva uglasta ili hrvatska glagoljica.
U nekim mestima Dalmacije rimokatolicki svestenici i danas odrzavaju glagoljicu kao slovensko pismo za koje se u 10. veku borio Grgur Ninski.
Glagoljicu su negovali i uporno cuvali narodni svestenici nazvani "glagoljasi", iz otpora prema tudjinskom uticaju preko latinskog pisma u crkvi. Stare hrvatske glagoljske knjige liturgijskog karaktera pisane su svecanom glagoljicom, lepim, uspravnim slovima. Od kraja 14. veka, kada je usla u administraciju, glagoljica je brzopisna, sa mnogo ligatura i abrevijacija (vezanih slova i skracenica). Iako je usla u opstu upotrebu u 14. veku u Hrvatskoj se u istom veku javlja i latinica u spomenicima.