Mađarska revolucija 1956 – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
dodana infokutija i kategorije
Red 30: Red 30:


U spomen na revoluciju 23. oktobra je danas u Mađarskoj državni praznik.
U spomen na revoluciju 23. oktobra je danas u Mađarskoj državni praznik.

==V. takođe==
*[[Protesti u Mađarskoj 2006]]


== Spoljašnje veze ==
== Spoljašnje veze ==

Verzija na datum 2 februar 2013 u 11:46

Mađarska revolucija 1956.
Segment Hladnog rata

Sovjetski tenk pokušava raskrčiti barikadu u Budimpešti, oktobar 1956.
Datum 23. oktobar – 10. novembar 1956
Lokacija Narodna Republika Mađarska
Casus belli Masakr nenaoružanih demonstranata od strane komunističke tajne policije
Ishod sovjetska pobjeda, gušenje revolucije
Sukobljene strane
 Sovjetski Savez
Mađarska ÁVH (mađarska Uprava državne bezbednosti)
Mađarski revolucionari
Komandanti i vođe
Sovjetski Savez Nikita Hruščov
Sovjetski Savez Ivan Konjev
Imre Nagy
Pál Maléter
Snage
31.550 trupa,
1130 tenkova[1]
nepoznati broj vojnika, pripadnika milicije i naoružanih civila
Žrtve i gubici
(samo sovjetski gubici)
722 poginulih
1251 ranjenih[2]
2500 poginulih (proc.)
13-000 ranjenih (est.)[3]
3000 poginulih civila[4]

Mađarska revolucija iz 1956. godine je bio spontani revolt protiv komunističke vlade Mađarske i njenih Sovjetskih patrona, koja je trajala u periodu od 23 oktobra do 10 novembra.

Počela je kao studentska demonstracija pred zgradom parlamenta u Budimpešti, da bi u svom vrhuncu uključila i desetke hiljada ljudi iz cele Mađarske od kojih su mnogi izgubili živote. Preko 200.000 mađarskih stanovnika su postali izbeglice, 13.000 je bilo zatvoreno.

31. oktobra 1956. godine, za vreme Mađarske revolucije, Izrael, Velika Britanija i Francuska napali Egipat zbog nacionalizacije Sueckog kanala. NATO je bio paralizovan zbog rata u Egiptu: SAD su otvoreno osudile intervenciju i nisu zbog Mađarske bile spremne da rizikuju izbijanje trećeg svetskog rata[5].

Tito i sovjetski lider Hruščov su se tajno sreli na Brionima, 2. novembra 1956. Nakon diskusije koja je potrajala celu noć, jugoslovenski državni vrh se složio sa sovjetskom intervencijom u Mađarskoj. Ključni faktor u ovoj Titovoj odluci bio je strah da se događaji u Mađarskoj u nekoj formi ne prenesu u Jugoslaviju[5].

Revolucija je ugušena, tako da su Budimpešta i Mađarska ostale pod kontrolom Sovjetskog Saveza i komunističke vlade.

U spomen na revoluciju 23. oktobra je danas u Mađarskoj državni praznik.

V. takođe

Spoljašnje veze

Reference

  1. Postoje bitno različite brojke o sovjetskim snagama koje su učestvovale u intervenciji. "Specijalni odbor o problmu Mađarske" Opšte skupštine UN (1957) procenio je učešće 75.000-200.000 trupa i 1600-4000 tenkova OSZK.hu (p. 56, para. 183), ali nedavno objavljene sovjetske arhive (dostupne na Lib.ru, Maksim Moshkow's Library) navode sovjetske snage od 31550, ljudi sa 1130 tenkova i samohodnih oruđa. Lib.ru (ru)
  2. Györkei, Jenõ; Kirov, Alexandr; Horvath, Miklos (1999). Soviet Military Intervention in Hungary, 1956. New York: Central European University Press. str. 350. ISBN 963-9116-35-1. 
  3. UN General Assembly Special Committee on the Problem of Hungary (1957) (PDF)
  4. "B&J": Jacob Bercovitch and Richard Jackson, International Conflict : A Chronological Encyclopedia of Conflicts and Their Management 1945-1995 (1997)
  5. 5,0 5,1 Švarm, Filip; Jovana Gligorijević (13.05.2010). „Veliki skok u vlastita usta”. Vreme. Pristupljeno 02.02.2013.