Abdul Hamid II

Abdul Hamid II. (21. rujan 1842. - 10. veljače 1918.) je otomanski sultan.

Abdul Hamid II. postaje sultan 31. kolovoza 1876. godine poslije smjene mentalno nesposobnog brata Murata V. On naslijeđuje financijski bankrotiranu državu kojoj prijeti pobuna u Bosni i Hercegovini potpomognuta od Srbije, Crne Gore i Rusije. Rat koji počinje sljedeću godinu završava katastrofalnim porazom. Mirovnim sporazumom koje je dogovoren na Berlinskom kongresu Rumunjska postaje u stvarnosti nezavisna. Srbija dobiva Niš i potvrdu nezavisnosti, a slično prolazi i Crna Gora. Bosna i Hercegovina postaje nominalno osmanski teritorij pod okupacijom Austro-Ugarske. Za poslove posredovanja pri sklapanju ovog sporazuma Velika Britanija zahtjeva i dobiva Cipar. Sudbinu sličnu Bosni uskoro uskoro dobiva i Egipat koji je također još uvijek formalno teritorij Turske, ali od 1882. godine pod britanskom okupacijom.

Zanimljiv događaj na Balkanu se dešava 1885. godine kada Bugarska i formalno proglašava nezavisnost. Turska u nemogućnosti da reagira ništa ne poduzima dok Srbija objavljuje rat novonastaloj državnoj tvorevini. Posljedica tog rata je srpski poraz. Samo strah od nastanka slavenskog carstva spašava Srbiju kada Austro-Ugarska uputi ultimatum Bugarskoj. Nemogućnost proširenja na zapad rezultira bugarskim širenjem na jug 1899. godine kada joj se priključuje istočna Rumelija. Dvije godine ranije Grčka uz podršku zapadnih sila vrši aneksiju turske Krete.

Ti stalni gubici teritorija koju su podržavale Rusija, Velika Britanija i Francuska rezultira odlukom Abdul Hamida II. da veže sudbinu svoje države s Njemačkom. Takva politika se do kraja Osmanskog carstva neće napuštati.

Nezadovoljstvo općom državnom situacijom dovodi do pojave mladoturskog pokreta te svrgavanja Abdula Hamida II. 27. travnja 1909. godine. Naslijeđen je od brata Mehmeda V. koji će državu uvest u prvi svjetski rat.

Nakon svrgavanja do balkanskih ratova on živi u Solunu nakon čega ga se zbog straha od neprijateljskog zarobljavanja preseljava u Istanbul.