Portret kardinala Cristofora Madruzza

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Portret kardinala Cristofora Madruzza
Ticiano - cardealmadruzzo05.jpg
Tizian, 1552.
ulje na platnu , 210 × 109 cm
Muzej umjetnosti u São Paulu, São Paulo
Brazil

Portret kardinala Cristofora Madruzza, poznato Tizianovo ulje na platnu naslikano 1552. godine. Čuveni venecijanski renesansni majstor Tiziano je portretirao talijanskog rimokatoličkog kardinala Madruzza koji je u Europi bio velika crkveno-politička ličnost 16. vijeka. Slika je nastala kada je Madruzzo imao 39 godina te je tada obnašao dužnost kneza-biskupa u Trentu. Djelo se danas čuva u Muzeju umjetnosti u São Paulu.

Cristoforo Madruzzo[uredi - уреди | uredi izvor]

Cristoforo Madruzzo (1512. - 1567.) je bio važan italijanski kardinal i državnik tokom 16. vijeka. 1539. je postao knez-biskup u Trentu dok je tokom 1556./57. bio milanski guverner u službi cara Karla I. Kao kardinal imao je ključnu ulogu u Tridentskskom saboru. Iz njega je abdicirao 1567. u korist svojeg nećaka Ludovica Madruzza. Umro je u Tivoliju 5. maja 1578. na svoj 66. rođendan.

Slika[uredi - уреди | uredi izvor]

Povratkom iz Augsburga 1551., Tizian je krenuo u Trento kako bi naslikao portret Cristofora Madruzza koji je tada bio knez-biskup kao i važan član Tridentskog sabora. Sam Madruzzo je od Tiziana naručio impozantan portret cijele figure. Ta želja najbolje opisuje njegove velike velike crkvene i političke ambicije koje je u tom razdoblju i postignuo.

Posebnost djela je što Madruzzo ne nosi kardinalsko odijelo iako je kardinal postao 1542. Postoji vjerojatnost da je Madruzzo odlučio za potrebe portreta nositi crno odijelo umjesto kardinalskog budući da je tada bio posrednik između katoličke Crkve i španjolske krune čiji su interesi tada bili sukobljeni. Zbog toga je odlučio da neće koristiti vjersku haljinu kako ne bi potaknuo sporove između svećenstva i cara Karla I.

Drugi istaknuti element na slici je sat koji se nalazi na kardinalovoj desnoj ruci. Sat je bio predmet raznih tumačenja. On je trebao simbolizirati prolaznost slave i potrebu za umjerenošću.

Od početaka, portret kardinala Cristifora Madruzza smatrao se remek-djelom Tiziana i venecijanske škole portreta. U 19. vijeku Giovanni Battista Cavalcasellea je opisao sliku kao "jedan od važnih portreta venecijanske škole".[1]

Prema Haroldu Wetheyju, samo djelo je u izvorniku bilo veće ali je smanjeno na dnu i desnoj strani.[2] U razdoblju od 1992. do 1995. je obavljena restauracija slike u američkom Getty Centru u Los Angelesu.

Djelo se od 1950. godine nalazi u Muzeju umjetnosti u São Paulu.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Giorgio Vasari: "Le vite de' più eccellenti pittori, scultori ed architetti da Cimabue fino ai nostri giorni", Firenca: Ragghianti, 1. izdanje, 1945.
  2. Luiz Marques: "Catálogo do Museu de Arte de São Paulo Assis Chateaubriand: Arte italiana", São Paulo: Prêmio, 1998.

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]