Ponir

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Ponir
Osnovni podaci
Država  Bosna i Hercegovina
Entitet Republika Srpska
Opština/Općina Banja Luka
Stanovništvo
Stanovništvo ((1991)) 60
Geografija
Koordinate 44°43′55″N 17°13′27″E / 44.7319°N 17.2242°E / 44.7319; 17.2242
Ponir na mapi Bosne i Hercegovine
Ponir
Ponir
Ponir (Bosne i Hercegovine)


Koordinate: 44° 43′ 55" SGŠ, 17° 13′ 27" IGD
Ponir (poznat i kao Ponijer) je naseljeno mjesto u Bosni i Hercegovini u opštini Banja Luka. Na popisu stanovništva 1991. u njemu je živjelo 60 stanovnika.[1]

Geografija[uredi | uredi kod]

Ponir je selo koje se nalazi na istoimenoj niskoj planini jugoistočno od Banje Luke. Smjer pružanja planine je sjeverozapad - jugoistok. Proteže se od Šehera, rijeke Vrbas, tj. vrha Šehitluci pa do najvišeg vrha Lipovac (743 mnv) u opštini Čelinac. Ponir planina je omeđena s jedne strane i rijekom Vrbanjom. Prilaz od Banjaluke do sela je asfaltnim putem, ali postoje i prilazi kroz lijepe šumske puteve. Šuma je zaštićena od grada do sela Ponir. Istočni dio planine je više naseljen, dok se u zapadnom dijelu (koji se vidi iz Banjaluke) prostiru velike šume, ispresjecane potocima i klancima. U krajnjem zapadnom dijelu se nalazi rekreativna zona Banj-brdo (Šehitluci) sa spomenikom iz NOB-a i izletištem Trešnjik. Ponir je u poslednje vrijeme dosta zapušten zbog odliva stanovništa. Brojne livade se nalaze na Poniru, koje su u prošlosti bile pašnjaci. Danas ta područja zarastaju u šumsku vegetaciju. Ponir omeđavaju mjesta Jagare, Bastasi, Balte, Mehovci, Popovac i Lipovac. Vrhovi su Kozarevac, Kajbakovac, Jovin Vis (710 mnv), Bjeljevine, Lipovac... Planina obiluje prelijepim šumama i livadama, uz mnoštvo izvora i potoka. Sa Ponira se pružaju predivni pogledi, od kojih je nezaobilazan i pogled na grad Banju Luku.

Istorija[uredi | uredi kod]

Ponir u istoriji Banje Luke ima posebnu ulogu, kao planina uz grad, međutim, zbog nepristupačnosti često je zaobilažena, odnosno služila je kao privremeno utočište, npr. u 2. Svjetskom Ratu značajan je partizanski pokret na Poniru. U Jagarama postoji spomenik na kojem piše da je jedno vrijeme tu bio štab sa Đurom Pucarom - Starim. Na Poniru je bila partizanska radio stanica u 2. Svj. Ratu. Na Lipovcu je ubijen heroj Kozare - Mladen Stojanović. U mjestu Bijeli Potok od strane fašista stradalo je u 2 svj. ratu oko 40 stanovnika. Uglavnom stanovništvo je prebjeglo u to doba prema Kneževu. Na Poniru je do zadnjeg rata postojala škola. Jedan citat kaže za Ponir planinu da je više bila stanište nebesa i gromova, nego li ljudi i vojski.

Stanovništvo[uredi | uredi kod]

Nacionalnost 1991.
Srbi 60
Muslimani 0
Hrvati 0
Jugosloveni 0
ostali 0
Ukupno 60

Ponir naseljavaju isključivo Srbi, međutim na obroncima su se nalazila i još su bošnjačka i hrvatska naseljena mjesta (sela). Odliv stanovništva je bio stalan, mnoge kuće i zaseoci su napušteni. 2017g. Ponir ima 8 stalnih stanovnika, ne brojeći one koji vikendom dolaze. Obzirom na ove okolnosti grad Banja Luka bi trebao Ponir uključiti u rekreativnu zonu u saradnji sa ljudima gore, kako bi se sačuvala priroda u najboljoj organizaciji, za brojne posjetioce(planinari, biciklisti, motoristi...)

Priroda[uredi | uredi kod]

Medvjed je prva životinja o kojoj se na Poniru među ljudima priča, od domaćih do rekreativaca. Međutim to je povučena životinja koja izbjegava ljude, brojnost joj je oko desetak jedinki, što su orjentacioni podaci oko 2015g.

Na Poniru je zaštićena manja grupa medvjeda i srna. Tu su i lisice, zečevi, divlje svinje itd. Pećina Mišarica, koja se nalazi u jugoistočnom dijelu Ponir planine, je stanište kolonije slijepih miševa.

Šume na Poniru su uglavnom bukove (na sjevernim obroncima i u klancima) i hrastovo-grabove (po vrhovima i hrbatima). Postoje i brezove šume, kao i zasadi crnogorice. Netaknute šume još uvijek postoje na nepristupačnim mjestima. Obilna staništa jestivog srijemuša postoje na južnim dijelovima planine, a u sjevernim šumama raste divlja borovnica. Od jestivih gljiva, najčešće su vrganji (rod Boletus), djed (rod Leccinum), lisičarka, crna truba, sunčanica i divlji šampinjoni (rod Agaricus). Brojne livade i pašnjaci u predplaninskoj zoni su bile poznate po brojnim stadima stoke, međutim, danas je većina tih livada zapuštena.

Mnoge pješačke staze na Ponir planini su obilježene, ali većina Banjalučana dobro poznaje samo krajnje zapadne dijelove, koji obuhvataju dobro poznate izletničke destinacije Banj Brdo (Šehitluci) i Trešnjik. Centralni Ponir, sa svojim gustim šumama, skrivenim izvorima, visokim livadama i veličanstvenim pogledima, je destinacija mnogo manjeg broja Banjalučana: uglavnom planinara, lovaca, gljivara i ljubitelja prirode. Poznat je izvor Zmajevac, koji je dobio ime prema narodnoj legendi o zmaju koji je tu davno živio. Do rata je postojala skijaška žičara koja je od Mejdana (Obilićeva) vodila ka vrhu iznad Mejdana (poznatom kao Titovo Brdo ili Begovo Brdo).

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.. Sarajevo: Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine. 

Vanjske veze[uredi | uredi kod]