Podvisoki
Podvisoki je naselje u Visokom i nekadašnje srednjovjekovno podgrađe starog grada Visokog. Bilo je trgovačko središte i povremeno stolno mjesto bosanskih kraljeva. Prvi put se direktno spominje 1363. godine. Nalazi se uz rijeku Fojnicu, u samom podnožju brda Grad gdje je nekad stajao kraljevski grad Visoki. Najstarije jezgro Podvisokog jeste prostor na kojem se trgovalo, u početku slobodan otvoren prostor na kojem se pod zaštitom tvrđave održavali sajmovi. Intenziviranjem privrednog razvoja tu počinju da se grade stalni trgovački, zanatski i stambeni objekti. Podvisoki je bio jedno od najranijih primjera srednjovjekovne urbane sredine na užem području Bosne.[1]
Zbog trgovačkog značaja, u Podvisokom se razvila kolonija dubrovačkih trgovaca sa kojima su održavani dobri odnosi. Prati se značajnije od 1412. godine. Tu će ostati sve do tridesetih godina 15. vijeka,kada dolazi do njihovog premještanja u Fojnicu. Poznat je i niz dokumenata iz 14. i 15. vijeka koje svjedoče na privrednu djelatnost dubrovačkih i domaćih trgovaca. Među značajnijim domaćim trgovcima krajem 14. vijeka je Milaš Radomirić. Od 1404. do 1428. godine Podvisoki je česta karavanska destinacija. Iz 1428. godine je ostao ubilježen najveći karavanski prijevoz robe u srednjovjekovnoj Bosni koji je na relaciji Dubrovnik – Podvisoki brojao 600 tovara u karavanu. Te godine, 9. augusta Vlasi su se obavezali dubrovačkom vlastelinu Tomi Buniću da će karavanom prenijeti 1500 modija soli natoveranih na 600 konja u Podvisoki (in Souisochi in Bosna). Isporuka je bila namijenjena Dobrašinu Veseokoviću, a kao cijenu prevoza Vlasima dogovorena je polovina od čitave isporuke soli.[2]
Krajem 14. vijeka trgovci iz Podvisokog su učestvovali u trgovini robljem. Novembra 1389. godine Bogavac Vukojević Bosanac iz Podvisokog (Bogaueç Vochoeuich Bossinensis de Souisochi) prodao je Ivanu Markovom jednog svoga roba uzrasta oko devet godina po imenu Milko, inače Bosanca (de genere et nactione Bossinensium), po cijeni od četiri dukata.[3]
Često se pojam Bosna poistovjećivala sa ovim trgovačkim središtem, jer se radilo o jednom od najvažnijih mjesta u jezgri bosanske države. Tako se u Dubrovačkim poveljama i dokumentima često susrećemo sa in Bosna in Subvisochi, ili in Subvisochi in Bosna. U trgovačkoj knjizi braće Kabužića odvojeno se navode i razlikuju pošiljke srebra iz Srebrenice i one iz Bosne.
Različiti nazivi[uredi | uredi kod]
Od 1404. do 1428. godine kada je Podvisoki kao karavansko odredište bilo mjesto gdje se intenzivno trgovalo, spominjalo se više sličnih naziva i sinonima za ovaj grad u dokumentima i ispravama.
- 11. juni 1404. - sub Vissoch
- 9. august 1404. - sub castro Vissochi
- 4. april 1407. - Sub Vissoch
- 12. novembar 1407. - Sub Visoch in Bosna
- 29. maj 1415. - Subvisochi
- 25. maj 1417. - in Sotovisochi
- 7. juli 1417. - in Podvisochi
- 13. august 1418. - ad locum seu mercatum Vossochi teritorii regis Bossine
- 12. septembar 1422. - Sub Visoch
- 9. august 1428. - in Sovisochi in Bosna
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ Pavao Anđelić, Srednji vijek – Doba stare bosanske države, „Visoko i okolina kroz historiju I, Visoko 1984, 160-162
- ↑ „Crainich Miochouich et Stiepanus Glegieuich ad meliustenendem super se et omnia eorum bona se obligando promiserunt ser Thome de Bona presenti et acceptanti conducere et salauum dare in Souisochi in Bosna Dobrassino Veselcouich nomine dicti ser Thome modia salis mille quingenta super equis siue salmis sexcentis. Et dicto sale conducto et presentato suprascripto Dobrassino in Souisochi medietatem illius salis dare et mensuratum consignare dicto Dobrassino. Et aliam medietatem pro eorum mercede conducenda dictum salem pro ipsius conductoribus retinere et habere. Promittentes vicissim omnia et singularia suprascripta firma et rata habere et tenere ut supra sub obligatione omnium suorum bonorum. Renuntiando” (9. august 1428. godine), Državni arhiv u Dubrovniku, Serija: Diversa Cancellariae, Svezak: XLV, Folija: 31 verso.
- ↑ „Ego quidem Bogaueç Vochoeuich Bossinensis de Souisochi confiteor quod sponte et ex certa scientia dedi, vendidi et tradidi magistro Johanni condam magistri Marchi de Papia unum meum seruum puerulum etatis annorum nouem vel circha nomine Milcho de genere et nactione Bossinensium, pro precio ducatorum auri quatuor, quos confiteor integre recepisse” (9. novembar 1389. godine), Državni arhiv u Dubrovniku, Serija: Diversa Notariae, Svezak: X, Folija: 77.
Povezano[uredi | uredi kod]
Literatura[uredi | uredi kod]
- Pavao Anđelić, Srednji vijek – Doba stare bosanske države, „Visoko i okolina kroz historiju I, Visoko 1984.