Pavao Anđelić

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Pavao Anđelić
Rođenje 29. 2. 1920.
Sultići kod Konjica
Smrt 7. 8. 1985.
Sultići kod Konjica
Polje arheologija, historiografija, areheološko-historijska topografija, sfragistika, heraldika, epigrafika, diplomatika
Institucija Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine
Istaknute nagrade Nagrada Veselin Masleša za znanstveni rad, Dvadesetosmojulska nagrada BiH za životno djelo, Nagrada Treći mart - Konjic

Pavao Anđelić (također: Pavo Anđelić; 29. februar 1920. – 7. august 1985.), bosanskohercegovački pravnik, arheolog i historičar. Bavio se historijom srednjovjekovne Bosne, naročito razvijenim srednjim vijekom.

Život[uredi - уреди | uredi izvor]

Rođen je u Sultićima kod Konjica 1920. godine. Osnovno obrazovanje stekao je u Seonici u Neretvici. Nakon završetka škole u Seonici odlazi u Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visoko i tamo stječe solidnu klasičnu naobrazbu. Nastavak školovanja uslijedio je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Zbog krhka zdravlja napušta studij u Sarajevu. Ubrzo izbija Drugi svjetski rat, a Anđelić odlazi u Zagreb, gdje služi vojni rok te studira pravo. Položivši veliki broj ispita, vraća se u rodne Sultiće, u Konjic. U ranom poraću završava studij prava i postaje sudac kotarskog suda u Konjicu. Na mjestu suca ostaje šest do sedam godina. U to vrijeme počinje pražnjenje bazena za Jablaničko jezero, pa je trebalo spasiti sve pokretne i nepokretne spomenike kulture. Pavao se, još od ranije zaljubljenik u kulturno-povijesnu baštinu, s kustosima Zemaljskog muzeja uključuje u arheološko istraživanje, rekognosciranje i zbrinjavanje arheoloških lokaliteta i pokretnih spomenika kulture. Sve više radi kao arheolog, sve manje kao sudac.[1]

Godine 1956. odlazi u Sarajevo, najprije u Republički zavod za zaštitu spomenika kulture, a zatim u Zemaljski muzej, u kojem ostaje do smrti 1985. godine baveći se srednjovjekovnom nacionalnom arheologijom Bosne i Hercegovine. Došavši u Zemaljski muzej, studira povijest na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, polaže državni ispit na problematici srednjovjekovnih gradova u srednjovjekovnoj župi Neretva, a nakon desetogodišnjeg ispitivanja srednjovjekovnog grada Bobovca (1959.–1969.) doktorira na arheološkoj problematici Bobovca.[1]

U tijeku svog tridesetogodišnjeg rada u Zemaljskom muzeju objavljuje niz znanstvenih radova iz arheologije, prvenstveno u Glasniku Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. Iza sebe je ostavio brojne studije, radove ne samo iz arheologije nego i iz drugih pomoćnih povijesnih znanosti kao što su opća i kulturna povijest, povijest umjetnosti, pravna historija, heraldika, sigilografija, diplomatika, epigrafika i niz drugih historijskih disciplina. "Pavo je sav svoj život, energiju i znanje ugradio je u svoje djelo, u afirmaciju ustanove u kojoj je radio, kao i arheološke i historijske znanosti BiH."[1]

Umro je 7. augusta 1985. u rodnom mjestu.

Djela[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Bobovac i Kraljeva Sutjeska: Stolna mjesta bosanskih vladara u XIV i XV stoljeću, Veselin Masleša, Sarajevo 1973.
  • Barones regni i državno vijeće srednjovjekovne Bosne, Sarajevo 1976. (Prilozi institutu za istoriju u Sarajevu, posebna otisak iz br. 11-12, god. XI-XIII)
  • Kulturna istorija Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod tursku vlast (s: Nada Miletić), Drugo prerađeno i dopunjeno izdanje, Sarajevo 1984.
  • Visoko i okolina kroz istoriju, Skupština opštine Visoko, Visoko 1984.
  • Grbovi Hercega Stjepana Vukčića Kosače na kruni jedne kućne cisterne u Dubrovniku, Trebinje 1975. (Posebni otisak iz "Tribunie", br. 1)
  • Historijski spomenici Konjica i okoline, Skupština opštine Konjic, Konjic 1975.
  • Izvještaj o problemu iskopavanja na srednjovjekovnom gradu Borču Grobovi bosanskih kraljeva u Arnautovićima kod Visokog Mamuza trebinjskog župana Grda, Sarajevo 1962. (Posebni otisak iz Glasnika zemaljskog muzeja u Sarajevu, Arheologija, 1962)
  • Lepenica: Arheološka ispitivanja, Sarajevo 1963. (Posebni otisak iz: Naučno Društvo BiH, Posebna izdanja, knj. III)
  • Neka pitanja bosanske heraldike (Certaines questions sur l'heraldique bosniaque), Sarajevo 1964. (Posebni otisak iz Glasnika zemaljskog muzeja, Arheologija, Sarajevo 1964)
  • O Usorskim vojvodama i političkom statusu Usore u srednjem vijeku, Sarajevo 1977. (Posebni otisak: Prilozi Instituta za Istoriju u Sarajevu, br. 13, god. XIII)
  • Olovni pečat Mletačkog dužda Michaela Stena: (1400-1413. g.), Sarajevo 1969. (Posebni otisak iz Glasnika zemaljskog muzeja BiH, NS sv. XXIV - Arheologija)
  • Originalni dijelovi dviju Bosanskih povelja u falzifikatima Ivana Tomke Marnavića, Sarajevo 1971. (Posebni otisak iz Glasnika Zemaljskog muzeja BiH, Arheologija, Nova serija, sv. XXVI)
  • Pečatnjak Bajamonta Tiepola, Sarajevo 1969. (Posebni otisak iz Glasnika zemaljskog muzeja BiH, NS sv. XXIV - Arheologija)
  • Povelja Bosanskog kralja Stjepana Dabiše u Britanskom muzeju, Sarajevo 1969. (Posebni otisak iz Akademija nauka i umjetnosti BiH, Radovi 35, Odjeljenje Društvenih nauka Knj. 12)
  • Prehistorijske gradine u dolini Neretvice (Les "Gradine" prehistoriques dans la Vallée de Neretvica), Sarajevo 1956. (Posebni otisak iz Glasnika zemaljskog muzeja u Sarajevu, 1956)
  • Srednjovjekovna župa Kamenica ili Krivaja (Comitat medieval Krivaja ou Kamenica), Sarajevo 1978. (Posebni otisak iz Glasnika zemaljskog muzeja BiH, NS, sv. XXXII/1977 - Arheologija)
  • Srednjovjekovna župa Večenike - Večerić i postanak Mostara (Comitat (župa) medieval de Večenike - Večerić et origine de Mostar), Sarajevo 1976. (Posebni otisak iz Glasnika zemaljskog muzeja BiH, NS, sv. XXIX (1974), Arheologija)
  • Srednjovjekovne Humske župe (s: Marijan Sivrić i Tomislav Anđelić), Ziral (Mostar) i Oko (Sarajevo) 1999.
  • Srednjovjekovni pečati iz Bosne i Hercegovine, Akademija nauka i umjetnosti BiH, Sarajevo 1970.
  • Stara Bosanska župa Vidogošća ili Vogošća, Sarajevo 1971. (Posebni otisak iz Glasnika zemaljskog muzeja BiH, Arheologija, Nova serija sv. XXVI)
  • Studije o teritorijalnopolitičkoj organizaciji srednjovjekovne Bosne, Svjetlost, Sarajevo 1982.
  • Zaštita spomenika kulture i narodni odbori, Sarajevo 1956. (Separat: Naše starine: Godišnjak Zemaljskog zavoda za zaaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti N.R. BiH, sv. III., 1955.)
  • Usmene epske pjesme iz Neretve kod Konjica, Hrvatski leksikografski institut Bosne i Hercegovine, Mostar 2006.

Pregled bibliografije:

  • Esad Kurtović, "Bibliografija radova Dr. Pavla Anđelića", Glasnik Zemaljskog muzeja (Arheologija) 48-49 (1996-2000), Sarajevo 2001, 415-422. (link na dokument)

Nagrade i priznanja[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 Tomislav Anđelić, "Životopis Pave Anđelića", u: Marko Karamatić (ur.), Zbornik o Pavlu Anđeliću, Franjevačka teologija Sarajevo, Sarajevo 2008, str. 9-11 (ISBN 978-9958-742-08-8).

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Karamatić, Marko (2008). Zbornik o Pavlu Anđeliću. Sarajevo: Franjevačka teologija Sarajevo. ISBN 9789958742088.