Pobuna u Makedoniji 2001.
| Sukob u Makedoniji 2001. | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Segment Ratovi u bivšoj Jugoslaviji | |||||||
 Regije zahvaćena sukobom na sjeveru Republike Makedonije | |||||||
| |||||||
| Sukobljene strane | |||||||
 Oslobodilačka nacionalna armija
|
 Republika Makedonija
| ||||||
| Komandanti i vođe | |||||||
| Ali Ahmeti Gëzim Ostreni Fadil Nimani Tahir Sinani
|
Boris Trajkovski Ljubčo Georgievski Pande Petrovski Ljube Boškoski Risto Galevski Vlado Bučkovski
| ||||||
| Snage | |||||||
| 6.000-7.000 | 15.000 | ||||||
| Žrtve i gubici | |||||||
Sukob u Makedoniji 2001. (makedonski Воен конфликт во Македонија, 2001, albanski Lufta në Ish Republikën Jugosllave të Maqedonisë në 2001), poznat i kao Albansko-makedonski sukob i Pobuna u Makedoniji, bio je kratkotrajni sukob koji je trajao sedam mjeseci a izbio 26. veljače 2001. između vlade Republike Makedonije i makedonskih Albanaca koji su se organizirali u pobunjeničku skupinu Oslobodilačka nacionalna armija (NLA). Izgredi su izbili krajem veljače 2001. u Tanuševcima, albanskom selu na sjeveru koje graniči sa Kosovom. Incidenti su se događali i ranije, uglavnom u nastojanju makedonske policije da zaustavi i uhiti krijumčare preko granice, no prilikom pokušaja makedonske policije da 26. veljače zauzmu selo dovelo je do dugotrajnog oružanog okršaja.[2] Borbe su se proširile, prvo oko brdovitih krajeva Tetova, glavnog albanskog grada u Makedoniji, a potom u svibnju i oko Kumanova na sjeveru. Okršaji su se znali dogoditi i u samom glavnom gradu države, Skopju.[2]
NLA je izjavila da zahtjeva novi makedonski ustav, bolja prava za makedonske Albance i međunarodno posredovanje oko sporova. Sastojala se uglavnom od makedonskih Albanaca, ali je uključivala i borce Oslobodilačke vojske Kosova te je koristila Kosovo kao bazu sa zalihama i sigurnosnu zonu. Inzistirali su da nisu htjeli otcjepljene od Makedonije.[2] Na pritisak SAD-a i EU-a, potpisan je Ohridski sporazum između makedonske vlade i predstavnika pobunjenih Albanaca 13. kolovoza 2001. godine,[3] koji je doveo do unaprjeđenja prava albanskog stanovništva u Makedoniji (između ostalog, udio Albanaca u policiji povećan je sa 5 na 25%, dok je albanski jezik postao službeni u institucijama na područjima gdje Albanci čine najmanje 20% stanovništva).[2] NATO snage, oko 3.500 vojnika, su se rasporedile po državi i pomogle u razoružavanju NLA, koje je završeno u rujnu.
U sukobu je sveukupno poginulo oko 200 osoba dok je oko 70.000 raseljeno, od čega su 60% bili Makedonci.[4] Human Rights Watch je zabilježio nekoliko ratnih zločina, među njima i zatočavanje i mučenje osmero srpskih civila u selu Matejce u lipnju te otimanje i prebijanje troje građevinskih radnika od strane NLA,[5] dok je napad makedonske policije na selo Ljuboten, u kojem je poginulo šest albanskih civila, čak postao jedinim slučajem optuženice na Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u tom sukobu. U presudi, Johan Tarčulovski je osuđen na 12 godina zatvora dok je bivši makedonski ministar unutrašnjih poslova Ljube Boškoski oslobođen svih optužbi.[6]
- ↑ „Ljudski gubici Makedonije”. Fond za humanitarno pravo. 4. listopada 2010. Pristupljeno 10. srpnja 2013.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 BBC News (21. studeni 2001). „Q&A: Macedonia peace process”. bbc.co.uk. Pristupljeno 10. srpnja 2013.
- ↑ „Ohridski sporazum suočava se s kritikama, 11 godina kasnije”. SETimes. 22. kolovoza 2012. Pristupljeno 10. srpnja 2013.
- ↑ Documents: Working Papers, 2003 Ordinary Session (first Part) 27-31 January 2003, Vol. 1. Vijeće Europe. 2003. str. 5. ISBN 9789287151353. Pristupljeno 10. srpnja 2013.
- ↑ „No Immunity for Gross Violations in Macedonia”. Human Rights Watch. 3. listopada 2001. Pristupljeno 10. srpnja 2013.
- ↑ „Boškoski oslobođen krivice, a Tarčulovski osuđen na 12 godina zatvora”. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju. 10. srpnja 2008. Pristupljeno 10. srpnja 2013.
- Kronologija sukoba BBC News
- Kronologija sukoba na Guardianu