Planinski orao

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Planinski orao
Bonelli's Eagle.jpg
Planinski orao (Karnataka, Indija)
Status zaštite
Status iucn3.1 LC.svg

Status zaštite: Niska zabrinutost (IUCN 3.1)

Naučna klasifikacija
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Aves
Red: Accipitrifomes
Porodica: Accipitridae
Rod: Aquila
Vrsta: A. fasciata
Dvojni naziv
Aquila fasciata
Vieillot, 1822.
Hieraaetus fasciatus area.PNG
Rasprostiranje planinskog orla

Planinski orao[1] (Aquila fasciata) je manji do srednje veliki orao iz porodice jastrebova (Accipitridae) koji se gnijezdi na širokom području u južnoj Europi, Africi, Indiji i Indoneziji[2].

Ilustracija planinskog orla iz 1905. god.

Opis[uredi - уреди | uredi izvor]

Planinski orao u letu na Balearskom otočju

Planinski orao dostiže dužinu od 55 do 65 cm, a krila su mu relativno kratka i zaobljena (142 -175 cm). Ženske su nešto veće od mužjaka. Gornji dijelovi su mu tamno smeđe, a donji bijele boje s tamnim prugama. Dugi rep je siv s bijelom donjom stranom i širokom tamnom prugom na gornjem nastavku. Noge i oči su mu žute[2]. Obično se ne glasa, osim u blizini gnijezda gdje je opet nešto tiši od svojih najbližih srodnika. Zahvaljujući genetičkom istraživanju ova je vrsta premještena u rod Aquila )pravi orlovi) iz roda Hieraaetus[3].

Stanište, razmnožavanje i ishrana[uredi - уреди | uredi izvor]

Planinski orao je prica sjedilica koja se gnijezdi na šumovitom, često brdovitom području s nekim otvorenim prostorima. Afrički preferiraju savane, rubove šuma, kultivirana i raščišćena područja, pod uvjetom da tu postoje neka velika stabla. No, ova vrsta ne voli ni vrlo otvorena i niti gusto šumovita staništa.

Ženka polaže najčešće dva jaja, maksimalno do tri.

Planinski orao ima širok spektar plijena, kojega obavezno hvata živog. Obično lovi iz skrovišta, iz krošnji drveta, ali također hvata plijen obrušavanjem na tlo iz zraka poput drugih orlova. Uglavnom se hrani malim sisavcima, pticama i gmazovima.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Naziv na stranicama Hrvatskog ornitološkog društva, posjećeno 10. lipnja 2013.
  2. 2.0 2.1 Planinski orao na stranicama IUCN-a ((en)) posjećeno 11. lipnja 2013.
  3. A.J. Helbig, A. Kocum, I. Seibold i M.J. Braun, A multi-gene phylogeny of aquiline eagles (Aves: Accipitriformes) reveals extensive paraphyly at the genus level, Molecular phylogenetics and evolution 35.(1.), 2005., str. 147.-164. (PDF)
  • Splitting headaches? Recent taxonomic changes affecting the British and Western Palaearctic lists - Martin Collinson, British Birds vol 99 (June 2006), 306-323
  • Lerner, H. R. L. and D. P. Mindell (2005). Phylogeny of eagles, Old World vultures, and other Accipitridae based on nuclear and mitochondrial DNA. Molecular Phylogenetics and Evolution 37: 327-346. PDF

Drugi projekti[uredi - уреди | uredi izvor]

Commons-logo.svg U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Hieraaetus fasciatus
Wikispecies-logo.svg Wikivrste imaju podatke o: Planinski orao