Pirinejski mir

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Pirinejski mir
Pirinejski mir

Slika: Susret potpisnika sporazuma na otoku rijeke Bidasoa

Generalno
Potpisivanje 7. novembar 1659
Otok Faisans
Stranke
Strana 1 Strana 2
Strane Francuska Španjolska
Potpisnici Louis XIV Felipe IV

Pirinejski mir je mirovni sporazum kojim je završen Francusko-španjolski rat, sklopljen je 7. novembra 1659. između francuskog kralja Louisa XIV i španjolskog kralja Felipea IV.[1] On se često se uzima kao početak francuske hegemonije u Evropi.[1]

Historija i karakteristike[uredi - уреди | uredi izvor]

Čak i nakon svršetka Tridesetogodišnjeg rata (1618.-1648.) praktički sve do 1659. Španjolska i Francuska nastavile su gotovo konstatno ratovati. U to vrijeme Španjolska se također uplela u sukobe sa Kraljevinom Engleskom, pa je stvarni raspad Španjolskog Imperija postao više nego očigledan.[1] Sve španjolske nade u eventualnu pomoć od cara Svetog Rimskog Carstva, istopile su se formiranjem liga njemačkih kneževa, kako laičkih tako i crkvenih - 1657. i 1658., koje su osnivane uz punu podršku Francuske. Nakon formiranja druge lige (Rheinbund), nestala je sva nada u pomoć od Svetog Rimskog Carstva, a nakon španjolskog poraza u Bitci kod Duna (jun 1658.), ubrzan je proces sklapanja mirovnog sporazuma sa Kraljevinom Francuskom.[1]

Karta Francuske nakon sklapanja mira

Prema sporazumu dotad katalonski Roussillon je uz Artois i čitav niz fortifikacija uz sjevernu granicu pripao Francuskoj. Isto tako pod određenim uvjetima pripali su joj i Alsace i Lorraine. Za razliku od tog sve ono što je Francuska zauzela južno od Pirineja u Kataloniji vraćeno je Španjolskoj, a pomilovan je odmetnuti knez Louis II od Bourbon-Condéa (Gran Condé), koji se borio na španjolskoj strani.[1]

Sporazumom je dogovoren i brak između Louisa XIV i španjolske infante Marie-Thérèse. Vjenčanje je održano sljedeće godine, garnirano velikim mirazom (ali nikad plaćenim) uz odricanje infante od svih njezinih prava na španjolsku krunu ili imovinu. Taj posljednji uvjet je Louis XIV potpuno ignorirao kad je 1667. od španjolskog kralja zatražio Španjolsku Nizozemsku, ali i 40 godina kasnije kad je zatražio španjolski tron za svog malog unuka Philipa.[1]

Sve u svemu Pirinejski mir i brak sa španjolskom princezom pomogao je Louisu XIV da postane najmoćniji evropski monarh.[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 "Peace of the Pyrenees" (engleski). Encyclopaedia Britannica. https://www.britannica.com/event/Peace-of-the-Pyrenees. pristupljeno 25. 05. 2019. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]