Petar Galauner

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Petar Galauner (Tomašanci, 2. travnja 1929.) je hrvatski svećenik, isusovac, profesor, duhovnik, rektor Dječačkoga sjemeništa na Šalati, provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove te regionalni asistent Slavenske asistencije u generalnoj kuriji Družbe Isusove u Rimu.

Biografija[uredi | uredi kod]

Rodio se je 1929. u Tomašancima. Zaredio se u olovnim godinama poraća Drugog svjetskog rata. 1946. je prišao isusovcima. 19. srpnja 1957. u Zagrebu zaredio se je za svećenika.

Obnašao je razne visoke dužnosti u Družbi Isusovoj i u Crkvi u Hrvata. Obnašao je dužnost rektora Dječačkoga sjemeništa na Šalati. Bio je provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove. U Rimu je bio regionalni asistent Slavenske asistencije u generalnoj kuriji Družbe Isusove u Rimu.

Bio je predavač i dužnosnik u u malim sjemeništima u Dubrovniku i Zagrebu.

Zadnje desetljeće komunizma u Europi proveo je u Rimu. Nakon toga se vratio u Zagreb, gdje je na Šalati 1990. godine preuzeo službu ravnatelja Nadbiskupske klasične gimnazije. Ona je postala ustanovom s pravom javnosti i vraćen joj je status koji joj je državni ateizam u Jugoslaviji bio oduzeo - postala je ravnopravna svim sličnim obrazovnim ustanovama.

U samostalnoj Hrvatskoj aktivno je sudjelovao u osnivanju Udruge hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja. Suradnja s prosvjetnim vlastima, ravnateljima srednjih škola i nastavnicima dala je ploda i Udruga je osnovana 1994., a Galauner je postao prvi predsjednik. 1998. godine uprava Nadbiskupske klasične gimnazije prešla je u ruke dijecezanskog svećenstva, nakon čega je pater Galauner otišao u Osijek gdje je osnovao Isusovačku klasičnu gimnaziju. Bio je ravnatelj te gimnazije ] od 1998. do 2001. godine.

U mirovinu je otišao 2003. godine. I nakon toga nastavio je raditi. U Beogradu je preuzeo službu superiora u rimokatoličkoj župi sv. Petra. Pratio je sve crkvene događaje u tim krajevima, među ostalim "Loyola Gimnasiuma" te internata u Prizrenu za 800 učenika i učenica, a koje je utemeljio njemački isusovac Walter Happel.

Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Antuna Radića (1995.).[1]

Izvori[uredi | uredi kod]