Papa Petar VII od Aleksandrije

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Papa Petar VII

Petar VII od Aleksandrije (također poznat kao Abba Boutros El-Gawly; ? - 15. april 1852) bio je 109. koptski papa Aleksandrije i patrijarh Stolice sv. Marka, koji je stolovao od 1809. do smrti.

Prije nego što je postao papa, bio je monah u Manastiru Svetog Antonija pod imenom Mankarije.

Njegovo dugo stolovanje su obilježila nastojanja da se Koptska crkva othrva pritisku Katoličke crkve, i to prije svega kroz intenzivnu obrazovnu i izdavačku djelatnost, odnosno osnivanje brojnih koptskih biblioteka. Petar se također odupirao nastojanjima Ruskog Carstva da Koptsku crkvu stavi pod svoju zaštitu i okrilje.

Godine 1844. se za vrijeme njegovog stolovanja zbilo mučeništvo Sidhoma Bishaya, koptskog službenika u Damietti osuđenog na smrt zbog navodnog vrijeđanja islama. Pod pritiskom evropskih konzula i protestima lokalnih kršćana su egipatske vlasti u Damietti prvi put dozvolile kršćanima da ističu križeve na javnom mjestu u tom gradu, a što će se za vrijeme Petrovog nasljednika Kirila IV proširiti na cijeli Egipat.

Prethodi:
Marko VIII
Koptski papa
1809 –1852
Slijedi:
Kiril IV