Oružane snage Japana
| Oružane snage Japana Japan Self-Defense Forces | |
|---|---|
 | |
| Utemeljena | nakon Drugog svjetskog rata |
| Sadašnji ustroj | 1954. |
| Grane | JGSDF (Kopnena vojska) |
| Vodstvo | |
| Ministar obrane | Itsunori Onodera |
| Minimalna starost | 18 godina |
Oružane snage Japana ili Japanske obrambene snage (skraćeno JSDF) (engl. Japan Self-Defense Forces) su oružane snage Japana utemeljene nakon Drugog svjetskog rata. Utemeljene su i tijekom Hladnog rata razvijane samo kao obrambene snage, sa zabranom koju su postavile SAD za vojno djelovanja izvan teritorija Japana. Posljednjih par godina, Oružane snage Japana sudjeluju u međunarodnim mirovnim misijama.[1]
Oružane snage Japana su 2005. brojile 239.430 vojnog osoblja od čega se 147.737 nalazi u Japanskoj kopnenoj vojsci, 44.327 u Japanskoj mornarici, 45.517 u Japanskim zračnim snagama i 1.849 u združenom stožeru. U rezervi se nalazi 57.899 vojnika.[2]
- Japanski premijer
- Japanski ministar obrane
- Zamjenik ministra obrane
- Načelnik združenog stožera
- Zamjenik ministra obrane
- Japanski ministar obrane
- Ministar obrane
- Zamjenik ministra obrane
- Grana načelnika stožera
- Zamjenik ministra obrane
Japanska kopnena vojska (JGSDF) (Japan Ground Self-Defense Force)
Japanska ratna mornarica (JMSDF) (Japan Maritime Self-Defense Force)
Japansko ratno zrakoplovstvo (JASDF) (Japan Air Self-Defense Force)
- Pet armija,
- Pet mornaričkih distrikta, i
- Tri zračno obrambene jedinice.
Osnovna politika nacionalne obrane Japana propisuje sljedeća pravila:
- Održavanje isključivo obrambeno-orijentirane politike.
- Izbjegavanje postajanjna jedne od vodećih oružanih snaga koje bi mogle predstavljati prijetnju svjetskoj sigurnosti.
- Uzdržavanje od razvoja nuklearnog oružja, i odbijanje posjedovanja nuklearnog otpada na teritoriju Japana.
- Osiguravanje civilne kontrole nad vojskom.
- Osiguravanje sigurnosnih aranžmana sa Sjedinjenim Američkim Državama.
- Izgradnja obrambenih sposobnosti u umjerenim granicama.
Japanski vojni proračun treba održavati na 3% od okupnog japanskog proračuna. Oko 50% tog budžeta se troši na osoblje a ostatak je podjeljen nabavku materijala, oružja, razvoj oružja itd. Razmišljajući o eventualnim tenzijama oko pravnog legaliteta u vojsci, pojedine riječi kao što je puška "Nihongo3", koja se tiče vojske ili oružanih snaga, i termini "vojska", "armija", "mornarica", "avijacija" se nikada ne koriste u službenoj upotrebi OSJ.
U teoriji, ponovno naoružavanje Japana je zabranjeno člankom 9. japanskog ustava koji kaže: "Narod Japana se zauvijek odriče rata kao suverenog prava naroda i prijetnje silom ili upotrebom sile kao sredstva za riješavanje međunarodnih sporova", ali se također izjašnjava, "kopnene, pomorske, i zračne snage, kao i drugi ratni potencijali nikada neće biti razvijani." U praksi međutim, japanski parlament, člankom 41. ustava koji se definira "najvećim organom državne vlasti", osniva Obrambeno-oružane snage 1954. godine. Zbog ustavne debate u vezi oružanih snaga, svaki pokušaj povećanja oružanih snaga i njenih mogućnosti kao i budžeta može biti izuzetno sporno. Tako OSJ imaju veoma ograničene mogućnosti za djelovanje izvan zemlje, nedostatak mogućnosti dužeg operativnog dosega kao što je dalekometna raketa zemlja-zemlja, zračno nadopunjavanje goriva, marinci, amfibijske jedinice, i velike zalihe municije. Pravila vođenja borbe su striktno definirane aktom Obrambeno-oružanih snaga 1954. godine.
Nakon što je Sjeverna Koreja izvršila probno lansiranje balističkog projektila Taepodong-1 preko japanskog zračnog prostora u augustu 1998., naknadni testovi Sjeverne Koreje kao i druga pitanja koja doprinose razvoju napetosti između dvije zemlje doveli su do povećanog interesa Japana za razvoj antibalističkog obrambenog sistema (PBO). Japan je u procesu implementacije multikombiniranog PBO sistema sastavljenog od nadograđenog Aegis vozila i raketnog sistema Patriot PAC-3. Zakonodavstvo koja će omogućiti vlastima odobrenje za obaranje dolazećih balističkih projektila se također razmatra. U decembru 2004. godine, Japan i Sjedinjene Američke Države su potpisale memorandum o razumijevanju stvaranja općeg okvira saradnje za zajednički razvoj PBO sistema.
U novembru 2005. godine, predložene ustavne izmjene će formirati kabinet na nivou ministarstva obrane ne odstupajući od stare klauzule o nenanapadanju. Pod predloženim izmjenama, OSJ formalno se naziva vojnim snagama po prvi put od vremena osnivanja. Novi prijedlog teksta je "Kako bi se osigurali mir i nezavisnost naše zemlje, kao i sigurnost države i ljudi, vojne snage za samoobranu će se održavati sa premijerom vlade kao vrhovnim zapovjednikom." Amandman u posljednih nekoliko godina dobija sve više javne podrške. Dana 8. juna 2006. godine japanska vlada je odobrila nacrt zakona o transformisanju agnecije za obranu u ministarstvo obrane. Odluku je odobrio parlament u decembru iste godine.
Japan je također produbio svoje sigurnosne i vojne veze sa Australijom i njihove vođe razgovaraju o formiranju vojnog pakta sličnog NATO-u.
- ↑ http://www.globalsecurity.org/military/world/japan/intro.htm
- ↑ „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2006-05-02. Pristupljeno 2014-05-03.
