Operacija Balkanski klanac
Operacija Balkanski klanac (njem. Balkanschlucht, Balkanšluht) je bila vojna operacija Vermahta protiv partizana i Italijana koji su prešli na stranu partizana u Crnoj Gori. Vođena je od 17. do 24. oktobra 1943. godine.
Plan operacije[uredi | uredi kod]
Prema planu Komande 2. oklopne armije za ovladavanjem zaleđem obalskog pojasa, komandant 21. nemačkog brdskog armiskog korpusa, general Kibler, naredio je 7. oktobra da se jedinice 118. i 297. nemačke divizije prikupe za operaciju »Balkanski klanac« (»Balkanschlucht«) protiv glavnih snaga 2. udarnog korpusa i italijanske divizije »Venecija« u dolini Lima i Tare.[1]
Cilj operacije bio je razbijanje italijanske divizije „Venecija" u Beranama i partizanskih snaga oko Berana, odnosno da se snage 2. udarnog korpusa NOVJ odbace od komunikacije Peć — Podgorica. Ovom operacijom Vermaht je namjeravao da potpuno ovlada zaleđem obalnog pojasa, uspostavi svoju kontrolu nad saobraćajnicama koje vode od Jadranskog mora preko Crne Gore u pravcu Srbije, Sandžaka i Kosova, te da u gradovima: Andrijevica - Berane - Kolašin - Mateševo uspostavi svoje garnizone i razoruža talijanske jedinice.
Angažovane snage[uredi | uredi kod]
Operaciju »Balkanski klanac« je poduzeo Štab njemačkog 21. brdskog korpusa. Operaciju je vodila 118. lovačka divizija uz pomoć 297. divizije.[2] Na pravcu Peć - Čakor - Andrijevica - Berane, angažirana je 297., a na pravcu Podgorica - Kolašin 118. njemačka divizija.
Pored sopstvenih snaga, Nemci su angažovali dva italijanska fašistička puka (oko devet bataljona), čiji su štabovi bili u Baru i Podgorici, zatim muslimansku fašističku miliciju i ostatke četnika Draže Mihailovića.[1] U službi okupatora za izvršenje operacije »Balkanski klanac« bilo je pored dviju njemačkih divizija i oko 5.000 balista, talijanskih fašista i četnika.[3]
Tok operacije[uredi | uredi kod]
Nastupanjem nemačke 118. lovačke divizije iz Podgorice ka Kolašinu i 297. pešadijske divizije iz Peći ka Andrijevici i Beranama otpočela je, 15. oktobra, operacija »Balkanšluht«.[4] Dok se 2. dalmatinska brigada postavila pred neprijateljsku kolonu koja je nadirala od Peći preko Murine i Sjekirice ka Andrijevici i Beranama, 4. proleterska brigada vodila je žestoke borbe s njemačkom kolonom koja je od Podgorice prodirala ka Mateševu i Kolašinu.[3]
Tokom ove operacije, 18. oktobra uništen je četnički štab u manastiru Ostrog. Na čelu četničkog štaba nalazio se Blažo Đukanović, komandant četničkih snaga Crne Gore, Sandžaka i Boke. Komandant »Južnog fronta« pukovnik Bajo Stanišić, sa nekoliko rođaka, odbio je da se preda, te je poginuo u samom manastiru.[1]
Posle višednevnih borbi, Nemci su 23. oktobra ušli u Andrijevicu, a potom zauzeli i Berane. Time je u dolini gornjeg toka Lima i Tare završena nemačka operacija „Balkanšluht".[5]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 https://www.znaci.org/00001/151_5.pdf
- ↑ https://www.znaci.org/00001/4_12_3_153.htm
- ↑ 3,0 3,1 https://www.znaci.org/00001/33_9.pdf
- ↑ https://www.znaci.org/00001/4_14_3_47.htm
- ↑ Jovićević Niko, Od Pete ofanzive do slobode, Vojno delo, Beograd, 1955, str. 108.