Odbrambeni sistem Zadra
| Odbrambeni sistem Zadra | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
 | |
 Hrvatska | |
| Registriran: | 2017. |
| Vrsta: | Kulturno dobro |
| Mjerilo: | iii, iv |
| Ugroženost: | no |
| Referenca: | UNESCO |
Odbrambeni sistem Zadra, izgrađen u 16. i 17 stoljeću, je važno poglavlje mletačkoga fortifikacijskoga graditeljstva, ostvareno u gradu koji je za Mletačku Republiku bio od posebne važnosti. Dio je fortifikacije Stato da Terra kojom su se štitili mletački pomorski putevi i luke Jadranskog mora prema Levantu.
Istorija[uredi | uredi kod]
Zadar je pripao pod mletačku vlast 1409. godine, a to je bio kupoprodajni ugovor između Ladislava Napuljskog i Mletačke Republike. Kako je vlast Ladislava sve više slabila, odlučio je prepustiti prava nad Dalmacijom za 100.000 dukata. Time je šire zadarsko područje uključeno u privredu Venecije a Zadar je postao jedna od ekonomski razvijenijih komuna na istočnoj obali Jadrana.
Sa dolaskom Osmanlija u neposrednu blizinu nakon pada Carigrada 1453. i konačnog pada Bosne 1463, sve intenzivniji prodori Osmanlija na Zadarsko područje su postali redovna pojava. Upadi u dalmatinsko zaleđe krajem 15. stoljeća bili su uzrok i velikih migracija prema obalnim gradovima, otocima, Istri pa i drugoj obali Jadrana. Nakon 1520–ih počeli su radovi na odbrani i utvrđivanju Zadra.[1]
Izgradnja[uredi | uredi kod]
Početkom 16. stoljeća srednjovjekovne zidine dalmatinskih gradova ubrzano se popravljaju, ojačavaju škarpama, osiguravaju širim i dubljim obrambenim jarcima.
Zadar je bio podvrgnut izgradnji potpuno novog sistema utvrđenja i zidina koji su bitno promijenili izgled grada. Projekt je izradio čuveni Michele Sanmicheli, poznati italijanski renesansni arhitekt utvrđenja svog vremena i rezultat je ideje da se prostor Zadra zaštiti jedinstvenim fortifikacijskim sistemom, i to ne samo prostor zadarskog poluotoka, već mnogo širi prostor kopna i mora, poluotoka i uvala. Njegov nećak Giangirolamo Sanmicheli zaslužan je za oblikovanje velikog središnjeg bastiona Pontona.
Za potrebe izgradnje fortifikacija srušene su mnoge kuće i crkve, pa čak i čitavo zadarsko predgrađe – Varoš svetog Martina. Po završetku 40-godišnje izgradnje Zadar je postao najveći grad-utvrđenje u Mletačkoj Republici sa bastionimaa, obrambenim kanalima ispunjenih morem i novih velikih javnih gradskih cisterna. Zidine su ojačane s tri bastiona na luci (Moro, sveti Roko i sveti Demetrije), jednim na ulazu u luku i jednim na mjestu stare citadele, te dva prema otvorenom moru (sveti Franjo i sveti Jure). Sforza Pallavicino je izgradio moderno utvrđenje Forte. Istovremeno je izgrađen i cijeli niz sasvim novih javnih zgrada (Gradska loža i Gradska straža na tadašnjem Gospodskom trgu, više novih kasarni i skladišta, ali i raskošnih novih palača.[2][3]
.jpg)
Kopnena vrata[uredi | uredi kod]
Michele Sanmicheli odredio je i mjesto novome glavnom ulazu u grad. Dotadašnja su se glavna Kopnena vrata (Porta Terraferma) nalazila sjeveroistočnije, u zoni rimskih gradskih vrata, odnosno rimskoga dekumana. Nakon odluke da to mjesto zapriječi novi veliki bastion, Ponton, ulaz u grad smješten je na način da se vrata nadovezuju na već postojeću važnu gradsku ulicu, koje je ujedno bilo pogodno i u sklopu novoprojektiranih utvrda. Nova Kopnena vrata (dovršena 1543. godine) predstavljaju vrhunsko remek-djelo renesansne arhitekture u Zadru i šire.
Zadarski sistem obrane, zbog važnosti grada, osavremenjivan je tokom cijelog 17. stoljeća manjim zahvatima, u skladu s novom taktičkom i strateškom praksom. Tako je između 40-ih i 50-ih godina 17. stoljeća izgrađen vanjski polumjesec pred tvrđavom Forte, a 1678. godine dograđen je natkriveni prolaz uz njega i nižeg obrambenog pojasa s vanjske strane tvrđave. Prokopani su i protuminski podzemni prolazi (contromina), od obrambenog jarka duboko prema kopnu ali i unutar same tvrđave.
Svjetska baština[uredi | uredi kod]
Odbrambeni sistem Zadra proglašen je Svjetskom baštinom UNESCO-a na sjednici komiteta UNESCO-a u Krakovu od 02-12. jula 2017. god, kao dio transnacionalne baštine venecijanskih utvrđenja od XVI do XVII vijeka.[4][5]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ „Mletačke utvrde u Dalmaciji; prostorne funkcije na primjeru Zadra i Knina”. SVEUČILIŠTE U ZAGREBU FILOZOFSKI FAKULTE. Pristupljeno 8. 1. 2024.
- ↑ „Ana Bašić Alerić: Mletačka vojna arhitektura na kopnu i na Jadranu između 16. i 17. stoljeća”. Odjel za povijest umjetnosti Sveučilište u Zadru. Pristupljeno 8. 1. 2024.
- ↑ „Ilija Lalošević: UTVRĐENI GRADOVI BOKE KOTORSKE IZ MLETAČKOG RAZDOBLJA”. Arhitektonski fakultet – Univerzitet Crne Gore Podgorica, Crna Gora. Pristupljeno 8. 1. 2024.
- ↑ „Hrvatska, spomenici upisani na listu svjetske baštine”. UNESCO: Svjetska baština. Pristupljeno 10. 1. 2024.
- ↑ „Odbrambeni sistem Zadra”. UNESCO: Svjetska baština. Pristupljeno 8. 1. 2024.
