Nadbiskupija Mainz
|
Nadbiskupija Mainz (njemački: Erzbistum Mainz) ili Elektorat Mainz (njemački: Kurfürstentum Mainz or Kurmainz) bila je važna crkvena i sekularna kneževina-biskupija u Svetom Rimskom Carstvu koja je postojala od 78/82 do 1802. U hijerarhiji Rimokatoličke crkve, nadbiskup Mainza je bio primas Germaniae, odnosno zamjenik pape sjeverno od Alpa. Biskupska stolica Mainza je jedina, osim Rima, koja se nazivala "Svetom stolicom", iako je u kasnijim periodima to bio sve rjeđi slučaj.
Nadbiskupija je predstavljala značajnu ckvenu kneževinu Carstva. Imala je nekoliko odijeljena dijelova teritorija: zemlje kraj Mainza na lijevoj i desnoj obali Rajne; teritorije duž Majne iznad Frankfurta (uključujući Aschaffenburg); regiju Eichsfeld u Donjoj Saksoniji i Tiringiji; te teritorije oko Erfurta u Tiringiji. Nadbiskup je, također, prema tradiciji, bio jedan od kneževa elektora, nad-kancelar Njemačke i predsjedatelj elektorskog kolegija de facto od 1251. te od 1263. do 1803.
Biskupska stolica u današnjem gradu Mainz je bila uspostavljena još u starorimska vremena, kada je on bio rimsko provincijsko sjedište zvano Moguntiacum, ali je važnost stekla tek kada je uzdignut u status nadbiskupije 780-782. Prvi biskupi prije 4. vijeka su imali legendarna imena, počevši sa Crescensom. Prvi historijski potvrđeni biskup Mainza je bio Martinus 343. godine. Crkvena i svjetovna važnost Mainza datira otkada je sv. Bonifacije postavljen na biskupsku stolicu 747. Bonifacije je prije toga bio nadbiskup, ali je nadbiskupska čast na samu stolicu prešla tek za vrijeme njegovog nasljednika Lullusa.[1]
Godine 1802. je Mainz izgubio svoj nadbiskupski karakter. U sekularizaciji koja je uslijedila nakon Reichsdeputationshauptschlussa 1803. godine, stolica elektora Karl Theodor von Dalberga je premještena u Regensburg, a elektorat je izgubio svoje teritorije na lijevoj obali Rajne u korist Francuske, područja na desnoj obali Majne ispod Frankfurta u korist kneževa Hessen-Darmstadta i Nassaua, a Eichsfeld i Erfurt u korist Kraljevine Pruske. Dalberg je zadržao područje Aschaffenburg kao Kneževinu Aschaffenburg. Godine 1810. je Dalberg spojio Aschaffenburg, Frankfurt, Wetzlar, Hanau i Fuldu u novostvoreno Veliko Vojvodstvo Frankfurt. Dalberg je podnio ostavku 1813. godine, a godine 1815. je Bečki kongres podijelio njegove teritorije između Kraljevine Bavarske, Elektorata Hessen-Kassel, Velikog Vojvodstva Hessen i Slobodnog Grada Frankfurt.
Suvremena Rimokatolička biskupija Mainz je uspostavljena 1802. na teritoriji tadašnje Francuske a 1814. joj je nadležnost proširena na Hessen-Darmstadt. Otada je imala dva kardinala a preko raznih koncordata je očuvala srednjovjekovnu tradiciju katedralskog kapitela koji bira nasljednike biskupa.
|
|
|
- ↑ Sante, Georg Wilhelm (1937). „Bonifatius und die Begründung des Mainzer Bistums”. Historisches Jahrbuch 57: 157–97.
- ↑ "Theomastus (ili Thaumastus) bio je biskup Mainza početkom 5. vijeka."(Gregory of Tours, Glory of the Confessors: Glory of the Confessors. Translated by Raymond Van Dam (Liverpool University Press, 1988), 40n). Ovu ličnost spominje Grgur Turski: “Theomastus je bio poznat po svetosti u skladosti sa svojim imenom, i za njega se govori da je bio biskup Mainza. Iz nepoznatog razloga je otjeran iz Mainza i došao u Poitiers. Tamo je okončao život ostavši u čistoj ispovjedi.”(Gregory of Tours, Glory of the Confessors: Glory of the Confessors. Translated by Raymond Van Dam (Liverpool University Press, 1988), 39).
- ↑ Mainz u njegovo vrijeme nije imao status nadbiskupije. Bonifacije je bio titularni nadbiskup
- ↑ Karl Theodor von Dalberg urmo 1817. i bio je nadbiskup Regensburga 1803–1810, knez Frankfurta 1806–1810 i veliki vojvoda Frankfurta 1810–1813.
- Službeni veb-sajt of the modern Diocese
- Map of the Archbishopric of Mainz in 1789