Bavarska kraljevina

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Kraljevina Bavarska)
Kraljevina Bavarska
Königreich Bayern
[[Vojvodstvo Bavarska|]] [[Image:Bavaria Arms.svg|border|30px]]
1806. – 1918. Flag of Germany (3-2 aspect ratio).svg [[Weimarska Republika|]]
Zastava Grb
Zastava Grb
Lokacija Kraljevine Bavarske
Glavni grad München
Jezik/ci njemački (austro-bavarski, švapski , majnskofranački, rajnsko-franački)
Religija katoličanstvo, luteranizam
Vlada ustavna monarhija
kralj
 - 1806.-1825. Maximilian I Joseph
Historija
 - Uspostavljena 26. decembara 1806.
 - Ukinuta 1918.

Kraljevina Bavarska (njemački: Königreich Bayern) bila je njemačka država koja je egzistirala od 1806. do 1918.

Prvi vladar te nove monarhije postao je dotadašnji bavarski izborni knez Maximilian IV, iz Dinastije Wittelsbach koji je uzeo vladarsku titulu - Maximilian I Joseph.

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Krajem 19. vijeka Bavarska je bila član prve i druge protufrancuske koalicije, pa je zbog tog i trpila okupacije, prvo ju je okupirala Prva Francuska Republika - 1796., nakon tog Austrija 1799., pa onda opet Francuska - 1800. [1] Sljedeće godine Bavarska je postala francuski saveznik, pa se mogla teritorijalno proširiti na račun Austrije. Nakon sklapanja Bratislavskog mira 1805. te granice su sankcionirane ( one uglavnom odgovaraju granicama koje danas ima).[1]

Sporazum je također uzdigao Bavarsko vojvodstvo na status kraljevine.[1]

Formalno gledajući Bavarska je izvanjski bila nezavisna zemlja, ali ograničenog suvereniteta jer se morala povinuti odlukama Napoleona, koji je od jula 1806. bio zaštitnik Rajnske Konfederacije, kojoj se i Bavarska pridružila.[1] Ipak na unutrašnjem planu Bavarska je uživala punu suverenost, pa se u tom periodu transformirala u modernu državu, dokinuvši tradicionalne staleške privilegije, koje je često i vrlo nemilosrdno dokidala centralna birokracija. Reforme su provođene u duhu antiklerikalizma, pa su brojni samostani sekularizirani. Štoviše francuski pritisak je pomogao u proveđenju jednakosti pred zakonom, i univerzalne porezne odgovornosti, ukidanju kmetstva, slobodu savjesti, što je garantirano u ustavu donešenom 1. maja 1808.[1]

Neposredno prije Bitke kod Leipziga - 1813. Bavarska je odbacila Napoleona, pa se 1815. pridružila Njemačkom savezu protiv njega. Ali je unatoč tome zadržala mnogo od svojih teritorijalnih i političkih dobitaka, pa je tako ispala treća po veličini njemačka država, nakon Austrije i Prusije.[1]

Ona je istina morala Tirol i Vorarlberg prepustiti habsburškoj monarhiji, ali je zauzvrat dobila Aschaffenburg i dio Hessena. [1]

Novi ustav proglašen je 26. maja, 1818., tadašnji bavarski parlament se sastojao od dva doma, Gornji je tradicionalno ostao rezerviran za plemstvo i kler, a deputati Donjeg su birani ali vrlo filtrirano jer je postojao velik imovinski cenzus, ali su vjerska jednakost i prava protestanata i nadalje ostale zagarantirane.[1]

Novi monarh Maximilian II (vladao 1848-64) uvukao je 1850. Bavarsku u savez sa Saksonijom, Hannoverom i Württembergom u skladu sa šinjenicom da se Bavarska kao treća po veličini njemačka država, treba staviti na čelo saveza koji se trebao oduprijeti nadmoći Austrijskog Carstva i Prusije. On je ipak nešto kasnije odlučio da Bavarska podrži Austriju protiv Prusije. [1]

Njegov nasljednik Ludwig II (vladao 1864.-86.), odbio je prijedlog pruskog kancelara Otta von Bismarcka da se Bavarska priključi njemačkom savezu koji je vodila Prusija. Tako se Bavarska našla u Austro-pruskom ratu - 1866. kao austrijski saveznik, ali je brza pobjeda Prusije i umjerenost njene politike prema Bavarskoj dovela do toga da se Bavarsko kraljevstvo 1870. pridružilo Prusiji u Francusko-pruskom ratu godine, a poslije toga i osnivanju Njemačkog Carstva pod vladarskom palicom pruskog kralja - Wilhelma I.[1]

Prema njemačkom ustavu iz 1871. godine, Bavarska je dobila veći stupanj samostalnosti, od bilo koje druge konstitutivne države Njemačkog Carstva. U međuvremenu je Ludwig II počeo pokazivati znakove mentalnog rastrojstva, njegovi ekstravagantni građevinski podhvati - naročito Dvorac Neuschwanstein potpuno su ispraznili bavarsku riznicu, pa je 1886. proglašen ludim i skinut s trona, umjesto njega zemljom je vladao njegov ujak Luitpold, kao regent. Kad je Luitpold umro 1912. naslijedio ga je njegov sin Ludwig III.ref name=brit/>

Na kraju Prvog svjetskog rata, tadašnji premijer nezavisni socijalist Kurt Eisner, smijenjenio je u novembarskoj noći između 7 i 8 1918. Dinastiju Wittelsbach i proglasio Bavarsku Republiku. Kralj Ludwig III je pobjegao, i time je završala vladavina jedne od najstarijih evropskih dinastija. Eisner je ubijen u februaru 1919., a u naknadnom kaosu revolucionarni savjeti su provodili - crveni teror i formirali kratkotrajanu Sovjetsku republiku koja je srušena u maj 1919. kada su jedinice njemačke vojske i građanske milicije ponovno zauzele München i uvele sličan nemilosrdni bijeli teror protiv komunista.[1]

Prema novom bavarskom ustavu donesenom u august 1919., Bavarska je postala parlamentarna država unutar Weimarske Republike.[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 "Bavaria" (engleski). Encyclopædia Britannica. http://www.britannica.com/place/Bavaria. pristupljeno 21. 01. 2016. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]