Nacionalni park Kornati
| Nacionalni park Kornati | |
|---|---|
IUCN kategorija II (nacionalni park) | |
 | |
| Lokacija | Šibensko-kninska županija,  Hrvatska |
| Najbliži grad | Šibenik |
| Koordinate | 43°48′18″N 15°19′48″E / 43.80500°N 15.33000°E |
| Površina | 220 km² (85 mi² ) |
| Osnivanje | 1949. |
| Upravitelj | Javna ustanova Nacionalni park Kornati |
| NP Kornati | |
Nacionalni park Kornati čini veći dio grupe otoka Kornati u hrvatskom dijelu Jadrana u srednjoj Dalmaciji, zapadno od Šibenika, u Šibensko-kninskoj županiji.[1]
Nacionalnim parkom je proglašen 1980. i tada je stavljen pod zaštitu. Ukupna površina parka je oko 220 km² a sastoji se od 89[2] otoka, otočića i hridi. Od površine parka, samo oko 1/4 je kopno, dok je preostali dio morski ekosustav. Kopneni dio parka je u privatnom vlasništvu.[3]
Obiluje prirodnim i kulturnim posebnostima. Okomite litice "krune" kornatskih otoka okrenute prema otvorenom moru najpopularniji su fenomen ovoga parka. One su i staništa rijetkih vrsta. Kornate je teško istraživati (floristički, a pogotovo faunistički). Kao razlozi se navode: relativno velika udaljenost od obale (izoliranost), veliki broj otoka i otočića, teška pristupačnost većini otoka u zimskim, proljetnim i jesenskim mjesecima a konfiguracija otoka zahtjeva koncentraciju, fizičku spremu i nošenje dodatne opreme (voda, hrana, šator, vreća za spavanje...)
Prvi tragovi o prisutnosti čovjeka u području Kornatskog otočja datiraju još iz doba neolita. O tome svjedoči nalazak kamene sjekire pronađene podno brda Stranžica, pokraj polja Trtuša na otoku Kornatu. Originalni primjerak čuva se u Arheološkom muzeju u Zadru.
Prva potvrđena kolonizacija Kornatskog otočja bilježi se u vrijeme Ilira. Male četverougaone nastambe, pojedinačne ili u grupama (kao što su ispod Pedinke, iznad Željkovaca, Pod selo kod Trtuše i Grbe na Žutu), gradine (Ščikat, Stražišće, Tureta, Grba) i gomile (tumulusi; gotovo na svim uzvišenjima na otoku Kornatu i Žutu), svjedoče o značajnoj naseljenosti otočja u Ilirsko doba. Stočarstvo je bila glavna privredna djelatnost, ali je i ribarstvo igralo značajnu ulogu u ekonomiji tadašnjih stanovnika.
Iz rimskog vremena pronađene su villae rusticae u Proversi i tragovi bazena za ribe na Svršati. Ostali tragovi antičke gradnje koji svjedoče o rimskoj kolonizaciji Kornata, danas su uglavnom pod morem: pristanište u Piškeri i Šipnatama, lučki uređaji u Veloj Proversi, solana u Šipnatama.
Vrijeme Bizanta ostavilo je najmarkantniju građevinu koja se nalazi u Kornatima: tvrđavu Tureta na otoku Kornatu (graditeljstvo kasne antike i ranog srednjeg vijeka - vjerojatno iz 6. stoljeća). Pretpostavlja se da je imala vojnu namjenu sa svrhom osiguranja i kontrole plovidbe tada prilično nesigurnim Jadranskim morem.
Vrlo zanimljivo zdanje iz doba Bizanta jest i starokršćanska trobroda bazilika koja se nalazi u podnožju tvrđava Tureta, a kojoj je i danas vidljiv veći dio apside i dio nekadašnjih temelja. S obzirom na veličinu crkve (30 x 13), pretpostavlja se da je u to vrijeme na Kornatima boravio znatan broj stanovnika. Upravo po ovoj crkvi (crkva Svete Marije) Kornat se kroz cijeli srednji vijek nazivao imenima kao što su Insulae Sanctae Mariae, Stomorin otok i slično. U neposrednoj blizini crkve, nalaze se tragovi temelja nekadašnje zgrade za koju se predpostavlja da se radilo o samostanu templara ili o benediktinskom samostanu.
- ↑ „Nacionalni parkovi u Hrvatskoj”. Svjetska baza podataka zaštićenih područja - WDPA - www.protectedplanet.net. Pristupljeno 10.10. 2021.
- ↑ NP Kornati: Popis otoka
- ↑ NP Kornati
