Mladen Naletilić

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Mladen Naletilić
Biografske informacije
Rođenje 1. prosinca 1946.
Široki Brijeg, Bosna i Hercegovina
Državljanstvo Hrvat
Nadimak Tuta
Karijera
Čin vojni zapovjednik,
načelnik glavnog stožera HVO-a
Ratovi Rat u Bosni i Hercegovini
Vojska Hrvatsko vijeće obrane

Mladen Naletilić "Tuta" (1. prosinca 1946., Široki Brijeg[1]) bio je hrvatski vojni zapovjednik HVO-a tijekom Bošnjačko-hrvatskog sukoba. Bio je osnivač i zapovjednik "Kažnjeničke bojne" (KB), paravojne jedinice od oko 200 do 300 vojnika stacionirane u okolici Mostara u jugoistočnoj Bosni i Hercegovini. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) osudio ga je zbog ratnih zločina na 20 godina zatvora.[2]

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Kao mladić je emigrirao u Austrija u potrazi za azilom, a potom u Njemačku, gdje je bio vlasnik restorana.[3] Vratio se u rodnu Hercegovinu 1990., prema nekim nagađanjima nakon dogovora sa Emigracijom.[3] 1991. organizirao je "Kažnjeničku bojnu" (KB), paravojnu sastavljenu od ljudi koji su bili proganjani ili kažnjeni zbog političkih stavova tijekom Jugoslavije,[4] a koja se borila zajedno sa Armijom BiH i obranila Mostar u proljeće 1992. od napada JNA.[3] Međutim, od 1993., nakon izbijanja Bošnjačko-hrvatskog sukoba, KB se okrenuo protiv Bošnjaka te ih protjerivao iz Mostara i okolice te tjerao na prisilni rad tijekom druge opsade Mostara.[3]

1997. uhitile su ga hrvatske vlasti zbog navodnih kriminalnih radnji. MKSJ je podignuo optužnicu protiv njega i Vinka Martinovića 1998. zbog zločina protiv Bošnjaka.[3] Prebačeni su u Haag gdje im se počelo suditi. 2003. osuđen je za mučenje; namjerno nanošenje velikih patnji ili teških povreda tijela ili zdravlja; protupravno preseljenje civila; protupravni rad; bezobzirno razaranje koje nije opravdano vojnom potrebom; pljačkanje javne ili privatne imovine; progone na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi.[5] Dobio je 20 godina zatvora.[6]

Odlučeno je da će biti pušten iz zatvora 18. veljače 2013., nakon odsluženja dvije trećine kazne.[7]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]