Minimalna inhibitorna koncentracija

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije

U mikrobiologiji, minimalna inhibitorna koncentracija (MIC) je najniža koncentracija antimikrobnog agensa kojom se inhibira vidljiva proliferacija mikroorganizama nakon inkubacije tokom noći. Minimalne inhibitorne koncentracije su važne u dijagnostičkim laboratorijama pri određivanju otpornosti mikroorganizama na antimikrobni agens, kao i pri praćenju aktivnosti novih antimikrobnih agenasa.[1] MIC se generno smatra najosnovnijim laboratorijskim merenjem aktivnosti antimikrobnog agensa protiv organizma.[2]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Andrews, J. M. (2001-07-01). "Determination of minimum inhibitory concentrations". Journal of Antimicrobial Chemotherapy 48 (suppl 1): 5–16. PMID 11420333. doi:10.1093/jac/48.suppl_1.5. 
  2. Turnidge JD, Ferraro MJ, Jorgensen JH (2003) Susceptibility Test Methods: General Considerations. In PR Murray, EJ Baron, JH Jorgensen, MA Pfaller, RH Yolken. Manual of Clinical Microbiology. 8th Ed. Washington. American Society of Clinical Microbiology. p 1103 ISBN 1-55581-255-4

Vidi još[uredi - уреди | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi - уреди | uredi izvor]