Mijeh

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Mijeh za raspirivanje vatre.

Mijeh ili mješina (ijek.), odn. meh ili mešina (ek.), cijela koža oderane životinje (ovce, koze, goveda, tuljana i drugo) obrađena solju, štavljenjem i slično da bude gipka. Vezana i zašivena s jedne strane upotrebljavala se na različitim stranama svijeta za čuvanje i prenošenje tekućina i sipkih tvari. I u hrvatskoj tradicijskoj kulturi u kozjim se mješinama na jadranskome području prenosilo grožđe, zahvaćala voda iz bunara, čuvalo vino te (u gorskim predjelima) spremao ovčji, takozvani mišni sir. Mijeh od davnine služi i kao puhalo na puhačkim glazbalima; u Hrvatskoj su to diple s mijehom (mješnice, mih) na jadranskome području, gajde (u istočnoj Slavoniji), dude (u zapadnoj Slavoniji, Podravini, Bilogori). Koristio se i pri raspirivanju vatre (osobito pri primitivnoj obradbi kovina), zatim kao sredstvo za prelaženje preko vode (mjehovi čamci i splavi, most na mjehovima). Riječ mijeh upotrebljava se i za niz drugih, na različite načine načinjenih, stješnjivih šupljih tijela koja služe dobivanju zračne struje (mijeh na harmonici, orguljama). [1]

Slike[uredi - уреди | uredi izvor]

English Bellows.jpg Remscheid - Deutsches Werkzeugmuseum 06 ies.jpg BandoneonApart5.jpg Sviranje dipli.JPG Piva.jpg
Mijeh za raspirivanje vatre iz Engleske. Mijeh za raspirivanje vatre iz Njemačke. Mijeh na harmonici. Sviranje dipli. Gajdaš na mihu iz Trogira.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. mijeh, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.