Mezofita

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Mezofite ili mezofiti su kopnene biljke koje su adaptirane na umjerene ekološke uvjete. Drugim riječima, nemaju prilagodbe ni na posebno suhe ni naročito vlažne sredine. Primer njihovih staništa su ruralne umerene livade, u čijim fitocenozama dominiraju vrste rodova Solidago, Trifolium (djeteline), Leucanthemum vulgare (hrizantema) i Rosa multiflora.

Mezofiti čine najveću ekološku grupu kopnenih biljaka, a obično rastu uumjerenim, toplim i vlažnim klimatskim područjima.[1][2]

Morfološke adaptacije[uredi - уреди | uredi izvor]

Mezofite nemaju nikakve posebne morfološke adaptacije. Obično imaju široke, ravne i zelene listove. Imaju opsežan vlaknasti korijenov sistem za apsorpciju vode i sposobnost da se razviju višegodišnje podzemne organe kao što su izdanci rizomi i lukovice za čuvanje hrane i vode za snabdijevanje tokom suše.

Anatomske adaptacije[uredi - уреди | uredi izvor]

Mezofite nemaju nikakve posebne unutrašnje strukture. Epiderma je jednslojna sa obično vidljivim stomama i pčokoricom. Otvaranjem ili zatvaranjem stoma se regulira se dostupnost i otpuštanje vode. Pri dovoljnim količinama vode, stome ostaju otvorene, dok se u uvjetima ograničenih količina vode zatvaraju za sprečavanje prekomjerne transpiracije, koja može dovesti do uvenuća.

Svojstva[uredi - уреди | uredi izvor]

Mezofite obično zahtijevaju više ili manje kontinuirano snabdevanje vodom. Obično imaju veće i tanje lišće u odnosu na kserofite, ponekad sa većim brojem stoma na donjoj strani lišća. Zbog nedostatka pojedinih kseromorfnih adaptacija, kada su izložene ekstremnim uvjetima, brzo gube vodu i nisu otporne na sušu. Mezofite su vrlo umjerene u korištenju vode, kao i u ostalim potrebama. Ove biljke se nalaze na područjima sa prosjećnim uvjetima temperature i vlage i rastu na zemljištima bez plitkih podzemnih voda. Korijenje mezofite je dobro razvijeno, razgranato sa istaknutom korijenovom kapom. Izdanci su dobro organizirani za optimalno korištenje potrebnih resursa. Stabljike i grane općenito razgranata i prozračne, ravne, guste in tvrde. Listovi su tanki, široki u sredini, tamno zeleni i varijabilnog oblika i veličine.

Na primjer, na toplom vremenu mogu se pregrijati i pate od temperaturnog stresa. Nemaju specifične prilagodbe za njegovo prevazilaženje, ali, ako ima dovoljno vode, mogu povećati isparavanje otvaranjem stoma. Međutim, ove biljke mogu tolerirati pregrijavanje tla samo određeno vremijeme, kao i nedovoljno toplo. Jedan od načina prevladavanje vručine je i uvrtanje listova, čime se smanjuje izložena površina, a time i isparavanje. Tome pomaže i zatvaranje stoma. Duži vremenski period dehidracije, međutim, može dovesti do trajnog venuća, plazmolize ćelija i naknadne smrti. Od mezofita koje vole vlažna, dobro drenirana tla, tu je i većina usjeva. Neki od primjera mezofita su: Zea mays (kukuruz), kalina, ljulj, djetelina i hrizantema, neke Poaceae i bokvice, maslačak, tratinčica i druge.

Također pogledajte[uredi - уреди | uredi izvor]

Vidi još[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Lawrence E., ur. (1999). Henderson's Dictionary of biological terms. London: Longman Group Ltd.. ISBN 0-582-22708-9. 
  2. Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2.. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6.