Mauzolej Zsolnay
Mauzolej Zsolnay je monumentalna neoromanička grobnica koju je za pečujsku obitelj Zsolnay projektirao arhitekt Tade Sikorsky. Podignuta je 1901. u gradskoj četvrti Ledina, no njezino je ukrašavanje potrajalo sve do 1913., od kada se koristi za svoju izvornu namjenu.
Mauzolej Zsolnay je monumentalna neoromanička grobnica koju je za pečujsku obitelj Zsolnay projektirao arhitekt Tade Sikorsky. Podignuta je 1901. u gradskoj četvrti Ledina, no njezino je ukrašavanje potrajalo sve do 1913., od kada se koristi za svoju izvornu namjenu.
Mauzolej je podignut na vrhu brežuljka s kojeg je osnivač glasovite obiteljske tvornice keramike Vilmos Zsolnay običavao počivati i meditirati, promatrajući svoje životno djelo: obližnju tvornicu koja je njemu, njegovoj obitelji i Pečuhu, koncem 19. i početkom 20. stoljeća donijela svjetsku slavu, postavši za njegova života najvećom tvornicom u cijeloj Austro-Ugarskoj Monarhiji. Ideja o izgradnji mauzoleja potekla je od supruga Vilmoseve kćeri Julije, Tádé Sikorskog. U početku joj se dio obitelji opirao, smatrajući da tako reprezentativna grobnica nije potrebna, ali ih je činjenica da je i znatan dio Pečuha odobravao projekt, naveo da promijene mišljenje.
Grobnica je izgrađena u formi rotonde do koje s podnožja brežuljka vodi rampa omeđena stepeničastom ogradom koju ukrašava 21 par lavova od pirogranita.
Luneta ulaza ukrašena je grbom grada Pečuha i motivom akantovih vitica.
Zdanje zapravo ima funkciju grobne kapele, ispod koje se nalazi kripta s keramičkim sarkofagom na podestu, vidljivim iz kapele kroz parapetom ograđeni kružni otvor poda u njezinu središtu, slijedeći time, u reduciranom obliku, koncepciju Napoleonove grobnicu u Parizu u kojoj gledatelj također gleda sarkofag odozgor, a sišavši u kriptu prema gore, jer se sarkofag nalazi na povišenoj bazi.
Sarkofag u kojem su pokopani Vilmos i njegova supruga Teréz Bell, u osnovi slijedi rimske sarkofage 3. stoljeća, kakvi su nalaženi i na području Pečuha, te je sa svih strana je ukrašen reljefima. Oni predstavljaju Vilmosev lik u medaljonu, grb grada Pečuha kojeg je 1878. osmislila Vilmoseva kći Julia, te alegorijsku figuralnu scenu u kojoj Minerva članovima obitelji Zsolnay predaje znak svjetla u obliku svijeće, koja vjerojatno simbolizira svjetlost eozina, izuma koji je obitelji i njihovoj tvornici pribavio svjetsku slavu.
Kripta i kapela obložene su keramikom i pločicama, a krov zeleno glaziranim crijepom, proizvedenim u Tvornici Zsolnay.
Kupola je oslikana likovima kerubina i prikazima zvijezda na plavom nebu, a unutrašnjost kapele osvjetljuju okulusi. Oltar je izrađen od keramike i glaziran eozinom, kao i sarkofag u kripti, a oblikovao ih je, kao i ostalu skulpturalnu dekoraciju Mauzoleja, vodeći kipar tvornice tog vremena Sándor Apáti Abt.
Nakon 1945., Mauzolej je, sve do 1986. bio posve zapušten. Njegova je unutrašnjost bila gotovo u potpunosti vandalizirana i devastirana, a grobovi članova obitelji oskrnavljeni. Tada, na rubu uništenja, brigu za mauzolej preuzima László Lovas.
Danas se u sarkofagu nalaze posmrtni ostaci Vilmosa i njegove supruge Teréz Bell, a u kripti i oni njihova sina Miklósa, koji je, kao direktor tvornice i sin njezina osnivača, i bio glavni naručitelj čitavog zdanja. Posmrtni ostaci ostalih članova obitelji premješteni su na gradsko groblje.
Mauzolej je u potpunosti obnovljen 2010. u sklopu pečujskog domaćinstva europske prijestolnice kulture iste godine, i danas predstavlja jednu od najvažnijih turističkih i kulturnih znamenitosti Pečuha.
- Eo.Wikipedia 2023
- Hu.Wikipedia 2023
- Latinović 2012 - Vesna Latinović: Zsolnay je simbol i brend
- Romváry 1989 - Ferenc Romváry: Keramika Zsolnay, u: Keramika Zsolnay, katalog izložbe, Zagreb, 1989., str. 21
- Zsolnaynegyed.hu 2023