Prijeđi na sadržaj

Oculus (arhitektura)

Izvor: Wikipedija
Okulus na vrhu kupole crkve svete Marije od mučenika, rimskog Panteona, Rim, početak 2. vijeka

Oculus (lat. oko) ili okulus je naziv za prozor kružnoga oblika[1], često manjih dimenzija, obično na vrhu kupole, premda se može nalaziti i na tamburu, ili na nekom od zidova.

Javlja se već u Rimu (Panteon), kontinuira u srednjem vijeku[2], a osobito čest je u arhitekturi renesanse (Bramanteov Tempietto) i baroka. Srodan mu je oeil-de-buef.[3] Zanimljivo je da glasoviti enciklopedijski Atlas arhitekture pojam oculus uopće ne spominje.[4]

Bilješke

[uredi | uredi kod]
  1. ELU 1964.; Damjanov/Radulić 1967.
  2. Deanović 1960., 72.
  3. ELU 1964.
  4. Müller/Vogel 1999.; Müller/Vogel 2000.

Literatura

[uredi | uredi kod]
  • Damjanov/Radulić 1967. - Damjanov, Jadranka; Radulić, Ksenija: Oculus, Umjetnost (Likovne umjetnosti), 3. izdanje, Zagreb, 1967., str. 178
  • Deanović 1960. – Deanović, Ana: Srednjevjekovna arhitektonska plastika u Stjepanovoj kapeli na Kaptolu, Iz starog i novog Zagreba, II, Zagreb, 1960., 67.-84.
  • ELU 1964. - Oculus, Enciklopedija likovnih umjetnosti, sv. 3, Zagreb, 1964., str. 584.
  • Müller/Vogel 1999. - Werner Müller; Gunther Vogel: Atlas arhitekture 1, preveo Milan Pelc, Zagreb, 1999.
  • Müller/Vogel 2000. - Werner Müller; Gunther Vogel: Atlas arhitekture 2, preveo Milan Pelc, Zagreb, 2000.