Marijan Detoni
Marijan Detoni (Križevci, 18. travnja 1905. - Zagreb, 11. svibnja 1981.), hrvatski slikar i grafičar.
Studirao je slikarstvo u Zagrebu, neko vrijeme radio kao nastavnik u Križevcima, Vukovaru i Karlovcu.
Godine 1942, zajedno s Đurom Tiljakom, prebegao je u partizane. Se partizanima je prošao velike bitke jugoslovenskog ratišta, uključujući Neretvu i Sutjesku, o čemu je ostavio svedočanstva u svojim radovima.
Od 1945. bio je profesor na ALU u Zagrebu. Rješenjem Ministarstva prosvjete postavljen je za povjerenika Akademije likovnih umjetnosti s time da vrši funkcije rektora škole do njenog sređenja i do redovitog izbora rektora - "Vjesnik", 1.lipnja 1945. godine, br. 36.
Prvo razdoblje njegova stvaralaštva, kada je sudjelovao u radu grupe Zemlja, obilježeno je socijalnim temama; a potom je u nekoliko navrata boravio u Parizu. Za prvog boravka u Parizu nastaje ciklus linoreza "Ljudi sa Seine". U temama iz života provincije pokazao je smisao za humor i grotesku. Kasnije su prevladavale ekspresionističke tendencije, a kao predhodnik hrvatskoga apstraktnog slikarstva radi slike "Fantazija oronulog zida".
Tokom narodno oslobodilačke borbe, u njegovom stvaralaštvu preovladavaju grafike i skice svakodnevnih prizora iz partizanskog života, načinjene u pauzama između borbi i pokreta.[1][2]
Nakon Drugog svjetskog rata u radu mu prevladavaju metode socijalističkog realizma, da bi nakon 1952. pristupio novim problemima i pronalazio nova rješenja - to su intimna maštanja i nostalgične vizije dalekih svjetova djetinstva.
