Marijan Detoni
Marijan Detoni (Križevci, 18. travnja 1905. - Zagreb, 11. svibnja 1981.) je bio hrvatski slikar i grafičar, učesnik narodnooslobodilačke borbe i jedan od glavnih predstavnika jugoslavenske socijalno angažovane umjetnosti 20. stoljeća.
Rođen je u Križevcima 1905. godine. Studirao je slikarstvo u Zagrebu. Akademiju likovnih umjetnosti diplomirao je u Zagrebu 1929. Studijski boravio u Parizu i Italiji.[1] Neko vrijeme radio kao nastavnik u Križevcima, Vukovaru i Karlovcu. Od 1931. godine pripadnik je angažovane umetničke grupe »Zemlja«.[2]
Kao stipendist francuske vlade, 1933. odlazi na jednogodišnji boravak u Pariz. Detoni posjećuje muzeje, ali njegovu pažnju više privlače društveni nemiri koji se upravo tih godina, uslijed velike ekonomske krize, rasplamsavaju na ulicama grada. Po povratku, izdat će u Vukovaru mapu od 30 linoreza „Ljudi sa Seine“, sa utiscima svog boravka u Parizu i "vjerojatno jednu od najboljih grafičkih mapa u hrvatskoj umjetnosti".[3]
Tokom drugog svjetskog rata, od početka ustanka radi kao ilegalac u svom gradu.[1] U okupiranom Karlovcu ilegalno je otisnuo mapu litografije »Plodovi uzbuđenja tisućudevetstočetrdesetprve i druge« i 35 linoreza za mapu »Bijele zvijeri«, koja je 1943. godine tiskana u štampariji Glavnog štaba Hrvatske i prozvana mapom »U«.[2]
Krajem 1942. godine (ili na samom početku 1943.[2]), zajedno s Đurom Tiljakom, odlazi u partizane na teren Bosne. Sa partizanima je prošao najveće bitke jugoslovenskog ratišta, uključujući Neretvu i Sutjesku, čije strahote bilježi u svojim radovima.[2] Radio je u Agitpropu CK KPH i redakciji lista »Borbe«.[1] Bio je vijećnik ZAVNOH-a i AVNOJ-a.[2] Osim grafičkih mapa, izradio je niz crteža koje je izlagao na izložbama umjetnika partizana na oslobođenim teritorijama Jugoslavije.[2]
Nakon rata je dizajnirao jugoslovenske plakate kojima se podstiče obnova zemlje. Od 1945. bio je profesor na ALU u Zagrebu. Bio je član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Umirovljen je kao profesor Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu.[1]
Prvo razdoblje njegova stvaralaštva, kada je sudjelovao u radu grupe Zemlja, obilježeno je socijalnim temama; a potom je u nekoliko navrata boravio u Parizu. Za prvog boravka u Parizu nastaje ciklus linoreza "Ljudi sa Seine". U temama iz života provincije pokazao je smisao za humor i grotesku. Kasnije su prevladavale ekspresionističke tendencije, a kao predhodnik hrvatskoga apstraktnog slikarstva radi slike "Fantazija oronulog zida".
Tokom narodno oslobodilačke borbe, u njegovom stvaralaštvu preovladavaju grafike i skice svakodnevnih prizora iz partizanskog života, načinjene u pauzama između borbi i pokreta.[4][5]
Nakon Drugog svjetskog rata u radu mu prevladavaju metode socijalističkog realizma, da bi nakon 1952. pristupio novim problemima i pronalazio nova rješenja - to su intimna maštanja i nostalgične vizije dalekih svjetova djetinstva.
- Marijan Detoni, Ratni dnevnik 1943. (objavljen posthumno), Zagreb 2003.
Za svoja umjetnička ostvarenja dobitnik je Nagrade AVNOJ-a i nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo.[2]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Žena u likovnoj umjetnosti narodne revolucije (katalog), Muzej revolucije naroda Hrvatske, Zagreb, 1978.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 Hrvatska likovna umjetnost u narodnooslobodilačkom ratu, (izložba), Muzej revolucije naroda Hrvatske, Zagreb, 1987.
- ↑ Marijan Detoni, U borbi, 1938.
- ↑ https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Marijan_Detoni_-_Bombardovanje_Ostrelja.jpg
- ↑ https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Marjan_Betoni_-_ODMOR_U_ZELENGORI.jpg#%7B%7Bint%3Afiledesc%7D%7D
