Đuro Tiljak
Đuro Tiljak (Zagreb, 25. mart 1895 — Zagreb, 11. decembar 1965) bio je hrvatski slikar i učesnik NOB.[1]
Rođen je u Zagrebu 1895. godine. Započeo je studij u Zagrebu, kojeg je prekinuo i 1919. godine otišao u Moskvu, gde je studirao kod Vasilija Kandinskog. Posle se vratio u Zagreb i diplomirao 1923. godine.[2] 1930-ih je putovao dalmatinskom obalom u potrazi za inspiracijom, posebno na ostrvo Vis. Studije je nastavio u Parizu.[2]
Bio je član grupe »Zemlja« i surađivao u mnogim ljevičarskim časopisima.[2]
.jpg)
Godine 1942. otišao je u partizane,[2] zajedno s kolegom slikarom Marijanom Detonijem. Bio je vijećnik AVNOJ-a i ZAVNOH-a, radio u koloniji umjetnika-partizana Hrvatske u Cozzanu i u Kulturno-umjetničkom odjelu ZAVNOH-a.[2] Izlagao je na izložbama umjetnika-partizana Hrvatske u NOB-i.[2]
Po povratku u Zagreb 1945, bio je predavač na Akademiji lepih umetnosti sve do svoje smrti. Bio je urednik revije Kultura i časopisa Književnik.[3]
Umro je u Zagrebu 1965. godine. U Komiži je 1966. otvorena Memorijalna zbirka Đure Tiljka.[3]
U početku je pod uticajem impresionista i postimpresionista (Pol Sezan, Vinsent Van Gog i Matis), a posle je slikao u duhu magičnog realizma. Slikao je poetične krajolike zagrebačke okolice i ostrva Visa, u ratu dramatične prizore zbegova, a poslednji akvareli su mu bili na rubu apstrakcije.
- ↑ „Tiljak, Đuro | Hrvatska enciklopedija”. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 2021-02-04.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 Žena u likovnoj umjetnosti narodne revolucije (katalog), Muzej revolucije naroda Hrvatske, Zagreb, 1978.
- ↑ 3,0 3,1 (hrvatski) Tiljak, Đuro, Hrvatski Leksikon, II, Zagreb: Naklada Leksikon d.o.o., 1997, pp. 567, ISBN 978-953-96728-2-7
