Marija Kohn

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Marija Kohn
glumica
Biografske informacije
Rođenje 7. august 1934. (1934-08-07)
Lopud, Kraljevina Jugoslavija
Smrt 16. jul 2018. (dob: 83)
Profesionalne informacije
Zanimanje glumica
Znamenite uloge

Marija Kohn (Lopud, 7. 8. 1934 - Zagreb, 16. 7. 2018), najnagrađivanija hrvatska kazališna, televizijska i filmska glumica.[1][2]

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Marija Kohn rođena je u Lopudu 7. 8. 1934. u obitelji židovskog podrijetla.[3][4]

Marijin otac Antun Kohn (iz bogate dubrovačke obitelji) bio je kapetan duge plovidbe, a majka Franka Perinić-Kohn bila je podrijetlom s Lopuda. Otac joj je nestao 1938. godine prije rođenja sina, Marijinog brata. Obitelj je mislila da su ga regrutirali u ratu, smatrali su ga nestalim, no Marija je jedina vjerovala da je živ. Dvadeset godina poslije, kada je došla u Zagreb na studij, uspjela ga je pronaći uz puno muke i truda preko jedne gospođe iz Argentine. Živio je u Buenos Airesu sa suprugom podrijetlom s Korčule, koja mu je rodila tri kćeri.

Mariju je odgojila baka nakon što joj je majka preminula od tuberkuloze 1945. godine. Studirala je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu unatoč želji djeda i baka (s očeve strane) da studira na Prirodoslovno-matematičkom fakultet u Zagrebu. U Zagrebu je stanovala u malim sobama, nije mogla birati filmove u kojima će glumiti te je glumila gdje joj je bilo naređeno. Marijina prezaposlenost utjecala je i na njezin brak, koji zbog toga nije uspio.

Zahvaljujući trudu profesora Svena Laste u kratko se vrijeme pretvorila u izvrsnu glumicu. Sva vrata otvorila su joj se 1957. godine, kad je u filmu Svoga tela gospodar odglumila šepavu Rožu. Uloga joj je donijela Zlatnu arenu, popularnost i slavu. Obilježila ju je i uloga mucave Erminije u predstavi iz 1974. Mirisi, zlato i tamjan Slobodana Novaka.[5][6] U kazalištu je najviše naučila od redatelja Branka Gavelle.[4] Najnagrađivanija je hrvatska glumica koja iza sebe ima više od stotinu kazališnih uloga, šezdeset filmova, četrnaest televizijskih drama i serija.[1][2] Marija je 1999. godine, nakon 40 godina rada, otišla u mirovinu. Unatoč mirovini, Marija se nije oprostila od glume. Kako sama tvrdi, "radi dok ju zdravlje služi". Uloge u humorističkim serijama došle su joj kao mali preporod u životu.[5][6]

Filmografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Televizijske uloge[uredi - уреди | uredi izvor]

Filmske uloge[uredi - уреди | uredi izvor]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 Danijela Ana Morić (4. 2. 2014). Marija Kohn: U prevelikim cipelama prošla na akademiji. 24 sata. Arhivirano iz originala na 21. 2. 2014. Preuzeto 21. 2. 2014
  2. 2,0 2,1 Marija Kohn prvi put u Cavtatu. Dubrovački vjesnik (15. 9. 2010). Arhivirano iz originala na 21. 2. 2014. Preuzeto 21. 2. 2014
  3. ((en)) Lea Siljak (2003). Preserving Jewish memory - Bringing history to life: Elvira Kohn. Centropa. Arhivirano iz originala na 18. 2. 2014. Preuzeto 19. 2. 2014
  4. 4,0 4,1 Andrija Tunjić (4. 10. 2012). Gluma ima dušu. Matica hrvatska. Arhivirano iz originala na 18. 2. 2014. Preuzeto 21. 2. 2014 „Možda taj osjećaj za religioznost ima veze s mojim židovstvom. Kohnovi su, ja sam istražila to prezime, svećenici; Kohnovi, Coenovi, Kohenovi… To su prvi svećenici, prvi rabini, svi su bili, što bi se reklo, duhovno vudreni. Prema nama, iako su znali da smo Židovi, ljudi se nikada, pa ni u Drugom svjetskom ratu, nisu odnosili loše.
  5. 5,0 5,1 Ivana Čulić (27. 11. 2011). Marija Kohn: Ocu koji nas je napustio nikad nisam oprostila. Večernji list. Arhivirano iz originala na 21. 2. 2014. Preuzeto 21. 2. 2014
  6. 6,0 6,1 Dobroslav Silobrčić (30. 4. 2012). Krleža me nije volio. Mislio je da je Bog. Vikao je: ‘Tko ste vi da mijenjate red riječi u mojoj rečenici?!’. Jutarnji list. Arhivirano iz originala na 27. 8. 2014. Preuzeto 21. 2. 2014

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]