Mannlicher M1888

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Repetier-Gewehr M.88
(Repetirna puška M.88)
M1888.JPG
Puška M.88
Tip repetirka
Mjesto nastanka  Austro-Ugarska
Historija upotrebe
U upotrebi 1888-1945
Ratovi Balkanski ratovi
Prvi svjetski rat
Ruski građanski rat[1]
Drugi svjetski rat
Historija proizvodnje
Dizajner Ferdinand Mannlicher
Dizajniran/a/o 1887-1888
Proizvođač ŒWG v Steyrju
FÉG v Budimpešti
Proizveden/a/o 1888-1896
Broj primjeraka 1.095.000
Varijante M90, M88/90, M88/95, M88/18 in M88/24
Specifikacije
Masa 4,41 kg
Dužina 1280 mm
Cijev (dužina) 765 mm

Čahura M88: 8×50 R (črni smodnik)
M88/90, M90 in M88/95: 8×50 R
M88/24: 7,92×57
Punjenja potezni zatvarač
Brzina zrna M88: 530 m/s
M88/90: 590 m/s
M88/95: 620 m/s
M88/24: 740 m/s
Sistem punjenja 5 metaka u okviru

Repetirajuća puška M.1888, poznatija kao Mannlicher M1888 bila je brzometna puška koja je od 1888. do 1893. služila kao standardna puška Austro-ugarske vojske. Dizajnirao ju je Ferdinand Mannlicher i predstavljala je novu verziju prije dvije godine uvedene puške Mannlicher M1886. Kao i ona, za punjenje je koristila okvir od pet metaka koji bi se automatski izbacivao iz puške nakon opaljenja posljednjeg metka. Osnovna razlika u odnosu na prethodni model je bila u municiji, odnosno metku 8 mm naboja koji je zamijenio raniji kalibar od 11mm, a u čijoj se čahuri umjesto crnog nalazio tzv. "polu-bezdimni barut". Takvi su meci pušci davali veći domet.

Mannlicher je nastavio rad na poboljšavanju puške, tako da je 1895. kao stanardno naoružeanje uvedena verzija poznata kao Mannlicher M1895, koja će ostati u upotrebi sve do završetka Prvog svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske. Usprkos toga, računa se da je na samom početku rata 66% vojnika bilo naoružano upravo sa verzijom M18888.[2]

Gewehr 88, koja je iste godine uvedena kao standardno oružje u susjednoj Njemačkoj se ponekad nazivala njenom kopijom, iako je umjesto nje koristila u potpunosti bezdimini barut.

Korisnici[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Scarlata, Paul (20. 11. 2014). "Russian rifles of the great war, revolution & civil war--part I". Shotgun News. 
  2. Hintermeier, Heino (2003). In der Stunde der Not : fremdländische Gewehrmodelle in Österreich-Ungarn 1914-1918. Dunaj: Stöhr. str. 5-12. ISBN 3-901208-41-0. 
  3. Robert W.D. Ball (2 August 2011). Mauser Military Rifles of the World. Gun Digest Books. str. 127. ISBN 1-4402-1544-8. http://books.google.com/books?id=p40IsLJv80AC&pg=PA127. 
  4. Philip S. Jowett (2010). Chinese Warlord Armies, 1911–30. Osprey Publishing. str. 43–. ISBN 978-1-84908-402-4. http://books.google.com/books?id=LySnPLAzQagC&pg=PA43. 
  5. http://gunsmagazine.com/weapons-of-the-greco-turkish-war/
  6. http://worldbayonets.com/Bayonet_Identification_Guide/Siam__Thailand_/siam_2.html
  7. John Walter (25 March 2006). Rifles of the World. Krause Publications. str. 263–271. ISBN 0-89689-241-7. http://books.google.com/books?id=Eq2Dnj4sDZIC&pg=PA300. pristupljeno 8 September 2014. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]