Kult ličnosti

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Kult ličnosti, specifičan oblik političke idolatrije, poput obožavanja neke osobe kao nepogrešivog vjerskog, umjetničkog, znanstvenog... vođe te neprimjereno, nekritičko i često lažno pisanje o takvima.

Kroz čitavu povijest su karizmatične vođe prelazile u legendu i od njih se stvarao kult ličnosti, Sokrat, Aleksandar Veliki, Cezar, Vergilije, a najindikativniji je primjer izgradnje kulta ličnosti od Isusa ili Augusta, pa suvremeni kult ličnosti često u praksi nalikuje na religiju, obožavanje društva prema „velikom vođi“ u društvenim pokretima (Ghandi, Martin Luter King...), u revolucijama i oslobodilačkim ratovima (Dolores Ibaruri, Tito, Castro, Che Guevara...) u rock i pop kulturi...

Oblici političkog kultova ličnosti su karakteristične za diktature, ali postoje i u tzv. demokratskim sistemima. Različiti kultovi ličnosti su postojali na primjer u fašistickoj Italiji Benita Mussolinija, nacističkoj Njemačkoj Adolfa Hitlera, Francovoj Španjolskoj, Pinochetovom Chileu, Suhartovoj Indoneziji, Tuđmanovoj Hrvatskoj,... te socijalističkim diktaturama poput Staljinovog Sovjetskoga Saveza i Chausescuovoj Rumunjskoj.

Izraz je prvi put u političkom značenju upotrebio Nikita Hruščov u izvještaju na zatvorenoj sjednici 20. kongresa Komunističke partije Sovjetskog Saveza (1956.), u kojemu je apologiju Josifa Visarionoviča Staljina i cijeli sistem političkih, propagandnih i represivnih mjera koji se tom apologijom služio osobito u posljednja dva desetljeća Staljinove vlasti označio kao kult ličnosti. To doba je također nazvano "razdobljem kulta ličnosti". U opisu navedenoga navođeni su: zloupotreba vlasti, represalije protiv političkih protivnika, koje su uključivale i njihovo uništenje, partijske čistke, masovno deportiranje "neprijatelja naroda", često i posve neupućenih građana. Sve te zloupotrebe, golemih razmjera i posljedica, trebale su, uz falsifikate o povijesnim događajima i Staljinovoj ulozi u njima, osigurati nesmetano provođenje Staljinove samovoljne vlasti. Kult ličnosti se diferncirao kao poseban oblik autokratske vladavine koja se temelji na posvemašnoj birokratizaciji društvenog i političkog života.

Sociološki je zanimljiv pokušaj stvaranja kulta ličnosti u SFRJ od Josipa Broza Tita. Karizma partizanskog borca i vizionara ...ode Tito u šumu, ode Tito u legendu (M. Krleža) te borca za međunarodnu miroljubivu koegzistenciju i osnivača pokreta nesvrstanih koriste političari i partijski aparatčici naročito pred kraj Titovog života i poslije njegove smrti kako bi njegovim imenom prikrili svoju nesposobnost i odsustvo ideala i vizija. Tada svaka republika nekom mjestu daje Titovo ime (od Titovog Velenja doTitove Mitrovice, izdaju se neprimjerene monografije tipa 'Tito u lovu', a 80-ih godina naslovnice dnevnih novina vrve Titovim imenom iz usta politikanata.

Za razliku od zloupotrebe Titove karizme, 30-godišnje intencije da se u Hrvatskoj od jednogTuđmana stvara kult ličnosti, po samoj prirodi njegove strahovlade i građanskog rata te prirodi njegove ličnosti (s očitim sociopatskim karakteristikama) poprimilo je karikaturalne razmjere.

Karakteristike političkog kulta ličnosti[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Pretjerana pokornost osoba prema vođi
  • Nekritičnost prema iskazima i djelovanju vođe
  • opasnost za život i zdravlje i disidenta, hapšenja, ili "nestanaci" kritičara
  • Pretjerana prisutnost slika i slogana, na primjer u privatnim domovima, školama i tvrtkama, kao i u svim medijima
  • Označavanje javnih objekata, škola, ulica, trgova, sportskih objekta, gradova, u skladu sa vođom (npr. Staljingard, Kidričevo, Titograd, Kardeljevo, Aerodrom Franje Tuđmana, Trg Franje Tuđmana, Most Franje Tuđmana...).

Na kraju vladavine dikatatora obično se događa obrat: slijede preimenovanja ulica i gradova te uklanjanje slika i spomenika iz javnosti. Vandalski činovi rušenja vrijednih umjetničkih ostvarenja spomenika NOB-a te preimenovanje ulica po opskurnim imenima iz nacionalne prošlosti Srbije i Hrvatske spada u kategoriju kontrarevolucionarnog nacionalističkog čina koji nema nikakve dodirne točke s rašćišćavanjem s kultom ličnosti.

Primjeri kultova ličnosti[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]