Kostarikanska književnost

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Kostarikanska književnost svoje korijene ima u razdoblju kolonizacije te je u velikoj mjeri obilježena europskim utjecajem. Kako je Kostarika relativno mlada zemlja, njezina nacionalna književnost također je prilično mlada. Njezinm počecima smatra se kraj XIX. vijeka.

Kronologija[uredi - уреди | uredi izvor]

Trenutno, najprihvaćeniji kronološki pregled kostarikanske književnosti je onaj što ga je predložio profesor Álvaro Quesada Soto. Prema Sotu, tiskana književnost u Kostariki započinje krajem XIX. vijeka te je, od tada, cijela nacionalna književnost prošla kroz pet velikih perioda, koje on naziva "generacijama", mada se naziv ne može izjednačiti s njegovom tradicionalnim značenjem. Prema Sotu, pregled bi izgledao ovako:

Olimpska generacija (1890–1920)[uredi - уреди | uredi izvor]

Pisci ovog perioda pišu u kontekstu liberalne oligarhije. Osnovna odlika ovog perioda jest ta da su djela ovih pisaca pisana u vrijeme formiranja i konsolidacije nacionalne svijesti.

Repertorio generacija (1920–1940)[uredi - уреди | uredi izvor]

Ova generacija dobila je ime po časopisu Repertorio Americano de Joaquín García Monge. Ovaj period donio je krizu liberalne oligarhije tako da književnost ovog perioda obilježavaju nove jezične forme, poput groteske, crnog humora, parodije i satire.

Generacija 40-ih (1940–1960)[uredi - уреди | uredi izvor]

U ovom periodu u Kostariku prodiru ideje socijaldemokracije. Bilo je to vrijeme preispitivanja i reforme, prepuno socijalnih reformi i s novom idejom države. Glavne književne teme bile su socijalni problemi, podjela zemljišta i korporacije u tranzicijskom razdoblju.

Urbana generaicija (1960–1980)[uredi - уреди | uredi izvor]

Ovaj period kostarikanske historije obilježile su industrijalizacija i modernizacija. Na polju književnosti, predominantne teme su one grada, urbanizma i urbanog života.

Generacija razočarenja (1980–danas)[uredi - уреди | uredi izvor]

Tokom 1980-ih, kostarikanska književnost ušla je u novo razdoblje. Novi period donio je otklon od onih tendencija koje sukarakterizirale kostarikansku književnost u njezinim počecima. To se ponajviše odnosilo na realizam, koji je gotovo u potpunosti odbačen. Ovo je dovelo do pluralizma stilova. Ipak, sva djela karakterizirana su tematskim jedinstvom: razočarenje modelom Države što su ga formirali kostarikanski političari.