Konzulat

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Konzulat
Consulatus
Konzulat Kazahstana u Omsku
Konzulat Kazahstana u Omsku

Konzulat (od latinskog: Consulatus[1]) je diplomatsko, predstavništvo jedne države u pojedinim gradovima na teritoriju druge države kojemu je na čelu konzul. U kolokvijalnom se govoru tako zove i sama građevina u kojoj se konzulat nalazi.

Funkcija[uredi - уреди | uredi izvor]

Konzulati se najčešće bave unaprijeđenjem komercijalnih poslova države koju zastupaju, ali i običnim rutinskim poslovima, kao što je izdavanje viza i obnavljanje pasoša. Konzuli nemaju diplomatski imunitet kao ostali diplomati (ambasador...) i ne mogu stupiti na dužnost, sve dok im to ne odobre vlasti države u kojoj namjeravaju raditi. Ta dozvola se može opozvati u bilo koje vrijeme po procjeni vlasti države u kojoj rade.[2]

Konzularni funkcioneri su uobičajno rangirani po hijerarhijskoj važnosti, najviši po rangu je generalni konzul, a zatim slede; konzul, vicekonzul (zamenik konzula) i počasni konzul.[2] Ovaj poslednji tip konzularnog predstavnika koriste zemlje, koje već tu funkciju povjeravaju nekom lokalnom građaninu, koji već ima nekakav komercijalni odnos (ili neki drugi) sa tom državom.[2]

Konzuli ne uživaju diplomatski imunitet, ali su donekle izuzeti od nadležnosti države primateljice. Tako naprimjer arhiva, i svi ostali službeni dokumenti i isprave koji se čuvaju u konzulatu, kao i sva prepiska između konzula i njegove vlade ima status nepovredivosti (imunitet). Konzuli su također često oslobođeni svih vrsta poreza i carina (pa i onog osobnog). Precizan opseg tih konzularnih privilegija obično se zasniva na bilateralnim i multilateralnim sporazumima koji su poznati kao konzularne konvencije. Mnogi od njih su danas zamijenjeni Konvencijom o konzularnim odnosima, usvojenom 1963. u Beču.[2]

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Današnji konzulati razvili su se iz srednjovjekovnih magistrata po gradovima Italije, Provanse i Languedoca, u to vrijeme oni su rješavali sporove stranaca. Porastom trgovačke aktivnosti, tadašnje komune i kneževine, počele su imenovati svoje agente sa sličnim ovlastima po stranim zemljama, pa su oni postali preteče današnjih konzula.[2]

Ipak prve prave konzulate u današnjem smislu te riječi, kao dio opće državne administracije počela je osnivati napoleonska Francuska početkom 19. vijeka, nakon nje i mnoge druge države su postepeno usvojile tu instituciju.[2]

Povezano[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Klaić, Bratoljub (1978). Rječnik stranih riječi. Nakladni zavod MH= Zagreb. str. 236. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 "Consul" (engleski). Encyclopædia Britannica. http://www.britannica.com/EBchecked/topic/134487/consul. pristupljeno 11. 11. 2013. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]