Prijeđi na sadržaj

Knjiga iz Durrowa

Izvor: Wikipedija
Knjiga iz Durrowa, naslovnica Evanđelja po Marku; oko 650.-700., boja na pergamentu, hibernijsko-saksonski stil iluminiranja, 24,5 x 14,5 cm, Trinity College, Dublin

Knjiga iz Durrowa (engleski: Book of Durrow) je naziv za ranosrednjovjekovni latinski iluminirani rukopis čiji se tekst sastoji od četiri evanđelja, a koji je najvjerojatnije izrađen u Opatiji Durrow u Irskoj, u Northumbriji (današnja sjevernoistočna Engleska) ili u opatiji na otoku Iona u Škotskoj[1], u drugoj polovici 7. vijeka.

To je najstariji postojeći kompletan oslikani rukopis insularne („otočne”) ili hibernijsko-saksonske umjetnosti, odnosno stila koji je kombinirao anglosaksonske s motivima keltskog kršćanstva; na primjer prethodi Knjizi Kellsa za više od jednog vijeka. To ga čini jednim od najstarijih oslikanih insularnih evanđelja, između tek djelomično sačuvanog Nortumbrijskog evanđelja iz Durhamske katedralne knjižnice (A. II . 10 . ) i Lindisfarnskih evanđelja, koja su započeta oko 700. god.

Tekst sadrži Evanđelje po Mateju, Marku, Luki i Ivanu, plus nekoliko komada uvodne materije i kanonske tablice. Stranice imaju veličinu od 245 sa 145 mm i sadrži 248 listova pergamenta. Brojne iluminacije uključuju šest sačuvanih tzv. „tepih-stranica”, cijele stranice s minijaturama simbola četiri evanđelista i šest stranica sa značajnim ukrašenim inicijalima i tekstom, zapisanim u majuskula insularnog pisma s ponekim lacunama (prazninama).

Veličina stranice je smanjena tijekom naknadnih ponovnih uvezivanja, a većina listovi su sada nevezani, dok su mnogi ili većina izvorno bili u "bifolia" ili presavijenim parovima. Tako su neke stranice uložene na pogrešnim mjestima, ali se čini kako su sve iluminirane stranice prisutne, što je rijetkost u rukopisima iz ovog razdoblja.

Iluminacije

[uredi | uredi kod]
Tepih-stranica s isprepletenim životinjama.

Iluminacije u knjizi posebno dobro pokazuju raznolikost porijekla insularnog stila, te je stoga u samom središtu intenzivne rasprave o tom pitanju u historiji umjetnosti. Pored keltske umjetnosti, anglosaksonskog zlatarstva, te koptskih i sirijskih oslikanih rukopisa, ukrasi su uspoređivani i s npr. pocakljenom kantom iz tog razdoblja pronađenoj u Norveškoj[2], kontinentalnim fibulama i piktskim kamenjem.

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. Meehan, na str. 17.-22., zastupa irsko porijeklo, dok je Wilson, na str. 33.-36., za northumbrijsko porijeklo rukopisa.
  2. Meehan, str. 53., slika 35.
  • Bernard Meehan, The Book of Durrow: A Medieval Masterpiece at Trinity College Dublin, Town House, Dublin, 1996., ISBN 1-57098-053-5
  • David M. Wilson, Anglo-Saxon Art: From The Seventh Century To The Norman Conquest, Thames and Hudson, 1984.

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]