Kianit

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Kianit
Kyanite crystals.jpg
Općenito
KategorijaMineral
Kemijska formulaAlVI AlVI[OSiO4]
Identifikacija
Bojaplavkasta, siva, smeđasta, gotovo crna (zbog čvrstih uklopaka), zelena
Kristalni habituspločastostupićast
Kristalni sustavtriklinski
Sraslacisraslaci sa sraslačkom osi okomitom na {100} i {121}
Kalavostsavršena po {100}, jasna po {010}
Mohsova tvrdoća4 – 5 u smjeru osi c, 6,5 – 7 u smjeru osi b
Sjajstaklast do sedefast
Indeks lomaNp = 1,712, Nm = 1,722, Ng = 1,728
Pleokroizamtrikroizam, bezbojan-svijetloplavi-plavi
Ogrebbijel
Gustoća3,56 – 3,67
Prozirnostproziran do poluproziran

Kianit (starogrčki: kyanos = plav) je tipičan plavi silikatni mineral, često nađen u aluminijem bogatim metamorfnim pegmatitima i/ili sedimentnim stijenama. Kianit je tipični mineral metamorfnih facijesa plavih škriljavaca.

On je član alumosilikatne serije koja uključuje polimorfe andaluzit i silimanit. Kianit je jako anizotropan te zbog toga njegova tvrdoća varira ovisno o kristalografskom smjeru. Iako je to obilježje gotovo svih minerala, kod kianita se ovo svojstvo može uzeti kao tipično i kao identificirajuća karakteristika.

Uporaba[uredi - уреди | uredi izvor]

Primarno se koristi kao vatrostalni materijal te u keramičkoj industriji, za pravljenje razne porculanske robe, uključujući i posuđa. Koristi se i kao električni izolator te kao abraziv. Kianit je važan i u rudarstvu. Koristi se i kao dragi kamen, iako je takva upotreba ograničena njegovim anizotropizmom i savršenom kalavošću. Konačno, kijanit je i cijenjeni mineral među kolekcionarima.

Minerali uz koje dolazi[uredi - уреди | uredi izvor]

Obično dolazi u asocijaciji s:

Veća ležišta[uredi - уреди | uredi izvor]

Kijanit u većim količinama nalazimo u Brazilu; Sjevernoj Karolini, SAD; Švicarskoj, Rusiji, Srbiji, Indiji i Keniji.

Prvi put je nađen u Pizzo Fornu, u Tessinu, Švicarska.

Drugi nazivi[uredi - уреди | uredi izvor]

Kijanit ima nekoliko alternativnih imena, uključujući disten i munkrudit. Bijelo-sivi kijanit još zovemo i reticit.

Identifikacija[uredi - уреди | uredi izvor]

Kijanitovi izduženi, stupićasti kristali jesu obično prvo što nam ukazuje na prepoznavanje minerala, baš kao i njegova boja (kada je uzorak plav). Minerali s kojima dolazi također su korisni pri identifikaciji, pogotovo ako su u blizini njegovi polimorfi ili staurolit, koji se vrlo često pojavljuje s kijanitom. No, najkorisnija karakteristika pri determiniranju kijanita je njegova anizotropija. Kijanit ima dvije potpuno različite tvrdoće na okomitim osima i to ga vrlo lako razlikuje od drugih minerala.

Polimorfi[uredi - уреди | uredi izvor]

Alteracije[uredi - уреди | uredi izvor]

Pri izuzetno visokim temperaturama i kijanit i oba njegova polimorfa mogu prijeći u mulit, Al6Si2O13.