Katarina Sijenska

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Katarina Sijenska
Portret sv. Katarine od Tiepola
Portret sv. Katarine od Tiepola
Rođen 25. mart 1347.
Siena
Preminuo 29. april 1380.
Rim
Proglašen svetim 1461.
Slavi se u Italiji, Evropi, Americi
Spomendan 29. april
Zaštitnik gradova, krajeva i država Italije, Evrope
Svetišta Santa Maria sopra Minerva

Katarina Sijenska (Siena, 25. mart 1347. - Rim 29. april 1380.) rođena kao Caterina Benincasa bila je domenikanska redovnica i mistik, kanonizirana - 1461.[1]

Danas se slavi ne samo svetica već i kao jedna od zaštitnica Italije, 1970. proglašena je Crkvenim doktorom, a 1999. i Sveticom zaštitnicom Evrope.[1]

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Katarina se pridružila dominikankama 1363. u Sieni i vrlo brzo stekla veliku reputaciju zbog svoje religioznosti i strogog asketizma.[1]

Kada je papa Grgur XI. 1376. bacio interdikt na pobunjeničku Firencu - Katarina je shvatila da nešto mora poduzeti, kako bi vratila mir unutar crkve i po Apeninskom poluotoku, zbog tog je stala agitirati protiv muslimana i tražila pokretanje novog križarskog rata. Radi tog je kao neslužbeni emisar otputovala u Avignon sa svojim ispovjednikom i biografom Raymondom od Capue. Njena je misija bila neuspješna, jer ju je papa gotovo ignorirao, što nju nije smetalo da mu svo vrijeme svog boravka u Avignonu, propagira svoje planove za križarski rat.[1]

Vremenom joj je postalo jasno da je povratak pape Grgura XI. iz Avignona u Rim - ideja koju ona nije inicirala i koju ispočetka i nije baš podržavala - zapravo jedini način da se mir vrati na Apeninski poluotok i dokine Zapadna šizma. Zbog tog se sa oduševljenjem prihvatila tog novog zadatka i uspjela.[1]

Ali kad se Grgur vratio u Rim 1376., nije slavila, jer je već slijedeći dan otputovala u Toskanu. Na njegov zahtjev je 1378. otišla u Firencu i bila tamo tokom bune Bune Ciompi u junu. Nakon kratkog i posljednjeg boravka u Sieni, za kog je uspjela završila svoje Dijaloge, započete prethodne godine, u novembru je otputovala u Rim, vjerojatno na poziv novog pape Urbana VI., da mu pomogne u reorganizaciji crkve.[1] Iz Rima je slala pisma i savjete na brojne adrese, kako bi osigurala podršku papi Urbanu VI.. Istovremeno je pokušala utjecati na njega da promjeni stav o napuljskoj kraljici Jeanne I, koju je ekskomunicirao jer je podržavala antipapu Klementa VII.. Taj pokušaj da Jeanne vrati na tron, bio je posljednje što je Katarina napravila.[1]

Katarina je za svog kratkog života uspjela izdiktirati nekih 380 pisama, 26 molitvi i 4 rasprave, koji su izdani 1475. u Sieni kao Dialogue, ili - Il libri della divina dottrina. To je skup njezinih ekstatičnih iskustava koji ilustrira njezinu doktrinu "unutrašnje ćelije", organa koji joj omogućuje da shvati Boga i u koji se povukla. Sve što je objavila zajedno sa njenom biografijom koju je napisao Raymond od Capue izdano je u Sieni između 1707 - 21.[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 "St. Catherine of Siena" (engleski). Encyclopædia Britannica. https://www.britannica.com/biography/Saint-Catherine-of-Siena. pristupljeno 9. 03. 2018.. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]