Kalaj(II) oksid

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Kalajni oksid)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Kalaj(II) oksid
IUPAC ime
Drugi nazivi Stano oksid, kalaj monoksid
Identifikacija
CAS registarski broj 21651-19-4 DaY
PubChem[1][2] 88989
EINECS broj 244-499-5
RTECS registarski broj toksičnosti XQ3700000
Jmol-3D slike Slika 1
Svojstva
Molekulska formula SnO
Molarna masa 134.71 g/mol
Agregatno stanje crni ili crveni prah (anhidrid), beo (hidrid)
Gustina 6.45 g/cm3
Tačka topljenja

1080 °C (razlaže se)[3]

Rastvorljivost u vodi nerastvoran je
Struktura
Kristalna rešetka/struktura tetragonalan
Opasnost
Podaci o bezbednosti prilikom rukovanja (MSDS) ICSC 0956
EU-indeks nije na listi
Tačka paljenja nije zapaljiv
Srodna jedinjenja
Drugi anjoni Kalaj sulfid
Kalaj selenid
Kalaj telurid
Drugi katjoni Ugljen monoksid
Silicijum monoksid
Germanijum(II) oksid
Olovo(II) oksid
Srodna supstance: oksidi kalaja Kalaj dioksid

 DaY (šta je ovo?)   (verifikuj)

Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala

Infobox references

Kalaj(II) oksid (stano oksid) je jedinjenje kalaja i kiseonika u kome je kalaj u oksidacionom stanju +2. Postoje dve forme, stabilna plavo-crna forma i metastabilna crvena forma.

Priprema i reakcije[uredi | uredi kod]

Plavo-crni SnO se može pripremiti zagrevanjem hidrata kalaj(II) oksida. Hidrat, SnO.xH2O (x<1), je talog koji nastaje kad kalaj(II) so reaguje sa alkalnim hidroksidom kao što je NaOH.[4] Metastabilni, crveni SnO se može pripremiti blagim zagrevanjem taloga nastalog reakcijom rastvora amonijaka i kalaj(II) soli.[4] SnO se može pripremiti kao čista supstanca u laboratoriji, putem kontrolisanog zagrevanja kalaj(II) oksalata (stano oksalata) u odsustvu vazduha.[5]

SnC2O4 → SnO + CO2 + CO

Kalaj(II) oksid sagoreva u vazduhu tamno zelenim plamenom i formira SnO2.[4]

2 SnO + O2 → 2 SnO2

Kad se zagreva u inertnoj atmosferi inicijalno dolazi do disproporcionacije, čime se formiraju Sn metal i Sn3O4, koji dalje reaguje i daje SnO2 i Sn metal.[4]

4SnO → Sn3O4 + Sn
Sn3O4 → 2SnO2 + Sn

SnO je amfoteran. On se rastvara u jakim kiselinama i daje kalaj(II) soli, i u jakim bazama i daje stanite (Sn(OH)3).[4] On se rastvara u rastvorima jakih kiselina i proizvodeći jonske komplekse Sn(OH2)32+ i Sn(OH)(OH2)2+, dok u slabijim kiselim rastvorima nastaje Sn3(OH)42+.[4] Anhidridni staniti, e.g. K2Sn2O3, K2SnO2 su takođe poznati.[6][7][8] SnO je redukujući agens.[9]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today 15 (23-24): 1052-7. DOI:10.1016/j.drudis.2010.10.003. PMID 20970519.  edit
  2. Evan E. Bolton, Yanli Wang, Paul A. Thiessen, Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry 4: 217-241. DOI:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. Tin and Inorganic Tin Compounds: Concise International Chemical Assessment Document 65, (2005), World Health Organization
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 4,5 Egon Wiberg, Arnold Frederick Holleman (2001) Inorganic Chemistry, Elsevier ISBN 0-12-352651-5
  5. Satya Prakash (2000),Advanced Inorganic Chemistry: V. 1, S. Chand, ISBN 81-219-0263-0
  6. The First Oxostannate(II): K2Sn2O3, M Braun, R. Hoppe, Angewandte Chemie International Edition in English, 17, 6, 449 - 450, DOI:10.1002/anie.197804491
  7. Über Oxostannate(II). III. K2Sn2O3, Rb2Sn2O3 und Cs2Sn2O3 - ein Vergleich, R. M. Braun, R. Hoppe, Zeitschrift für anorganische und allgemeine Chemie, 485, 1, 15 - 22, DOI:10.1002/zaac.19824850103
  8. R M Braun R Hoppe Z. Naturforsch. (1982), 37B, 688-694
  9. Colour development in copper ruby alkali silicate glasses. Part I: The impact of tin oxide, time and temperature ,Bring, T., Jonson, B., Kloo, L. Rosdahl, J , Wallenberg, R., Glass Technology, Eur. J. Glass Science & Technology, Part A, 48 , 2 , 101-108 ( 2007)

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]