Juta (biljka)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Juta (biljka)
Corchorus olitorius.jpg
Naučna klasifikacija
Carstvo: Plantae
Divizija: Skrivenosjemenice
Razred: Eudikotiledone
Red: Malvales
Porodica: Slezovke
Rod: Corchorus
L.

Juta (od indoarijskog jhōṭo, jhuṭo, staroindijski jūṭaḥ = pletenica kose[1]) latinski: Corchorus, je tropska biljka iz roda od oko 40 - 100 vrsta skrivenosjemenica iz porodice slezovki.

Karakteristike[uredi - уреди | uredi izvor]

Juta je zeljasta jednogodišnja biljka koja izraste prosječno od 3 do 3,6 m u visinu, sa cilindričnom stabljikom debelom kao prst.[2] Radi vlakna se uzgajaju dvije slične vrste; Corchorus capsularis ili bijela juta, i Corchorus olitorius. One se razlikuju samo po formi svojih sjemenih mahuna, te karakteristikama vlakana.[2]

Većina sorti jute najbolje uspjeva na suhoj, pjeskovitoj ilovači, uz toplu, vlažnu klimu sa prosječnim mjesečnim količinama oborina od najmanje 7,5 do 10 cm / tokom perioda vegetacije. Stabljika ima svjetlo zeleno lišće nazubljenih rubova, dugo od 10 do 15 cm, široko do 5 cm i male žute cvjetove.[2]

Vlakna jute nalaze se ispod kore i okružuju drvenkasti centralni dio stabljike.[2] Juta se obično žanje nakon što biljka odcvjeta, ali prije nego što joj sjeme potpuno sazri. Ako se juta ožanje prije toga, ima slabo vlakno, a ako se ostavi da joj sjeme sazri, vlakno je čvršće ali i grublje i nema karakterističan sjaj.[2]

Historija eksploatacije[uredi - уреди | uredi izvor]

Juta je biljka čija je pradomovina Bengal (današnji Bangladeš).[2] Izvoz sirove jute iz Indijskog potkontinenta na zapad počeo je krajem 18. vijeka. U to vrijeme juteno vlakno se prvenstveno koristilo za proizvodnju užadi, ta era završila je 1822., kad je proizvodnja jutene pređe otpočela u škotskom Dundeeu, koji je ubrzo postao centar za tu vrst industrije.[2]

U indiji se počelo tkati jutu 1855., pa je Kalkuta postala centar. Nakon podjele Britanske Indije - 1947., velik dio proizvodnje jute ostao je u Istočnom Pakistanu (današnji Bangladeš), u kom su podignuti brojni objekti za preradu.[2]

Juta se i danas najviše uzgaja na Indijskom potkontinentu, pored tog i u Kini i Brazilu. Dok su najveći uvoznici jutenih vlakana; Japan, Njemačka, Ujedinjeno Kraljevstvo, Belgija i Francuska.[2] Ona kao biljno vlakno zauzima drugo mjesto, odmah iza pamuka, a svijetska proizvodnja iznosi nekoliko miliona tona. [1]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 "juta" (hrvatski). Hrvatska enciklopedija. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=29626. pristupljeno 08. 09. 2016. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 2,8 "Jute" (engleski). Encyclopædia Britannica. https://www.britannica.com/plant/jute-plant. pristupljeno 08. 09. 2016. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]