Prijeđi na sadržaj

Josip Gržanić

Izvor: Wikipedija
Josip Gržanić
Josip Gržanić
Razglednica „Josipu Gržaniću neustrašivom branitelju naših prava 19. ožujka 1886.“ (objavljeno u Novosti br. 106., 1927.)
Rođenje 1844.
Smrt 29. listopada 1907.
Nacionalnost Hrvat
Zanimanje političar
Standardizacija infokutija

Josip Gržanić (Senj, 1844. - Gospić, 29. listopada 1907.), hrvatski političar i istaknuti pravaš.

Mladost i rano djelovanje

[uredi | uredi kod]

Josip Gržanić rođen je 1844. godine u Senju u obitelji Krste Gržanića. Osnovnu školu pohađao je u Senju a dvije godine pohađao je i biskupsko sjemenište. Ipak, napušta sjemenište i odlazi u Zagreb gdje završava Pravoslovnu akademiju. Nakon završetka studija neko vrijeme radi u Financijskom ravnateljstvu u Zagrebu. U to vrijeme pomaže Anti Starčeviću da se izvuče iz političkih neprilika u koje je upao nakon okončanja rakovičke bune. 1872 Gržanić postaje veliki bilježnik u Senju gdje obavlja tu dužnost do 1882. godine kada daje ostavku zbog nezadovoljstva s gradonačelnikovom politikom. U međuvremenu je radio i na osnivanju Senjske štedionice. Gržanić 1883. godine organizira premezivanje madžarskog natpisa na carinarnici pa tako na sebe skreće pozornost madžarskih vlastiju. Također je s Vjenceslavom Novakom i nekoliko drugih domoljuba upao u hotel "Nehaj" gdje su izvikivali parole koje su veličale Antu Starčevića i Frana Folnegovića i time prisilili madžarske vlasti da uvedu izvanredno stanje u Senju. 1885. godine kao zastupnik u Ivanić Tvrđi kraj Čazme izabran je u Sabor gdje se povezuje s Davidom Starčevićem.

Saborski vritnjak Khuenu Héderváryju

[uredi | uredi kod]

U saborskoj raspravi 5. listopada 1885. godine ban Khuen Héderváry opravdavao je nezakonito otuđenje t.zv. Komornih spisa koji su nezakonito odnešeni u Madžarsku. Izbila je žestoka svađa i Héderváry je u jednom trenutku krenuo iz sabornice ali David Starčević je rekao Gržaniću da banu ne da samo tako izaći van pa je Gržanić krenuo za njim i izgurao ge iz sabornice pritom ga udarivši nogom u stražnjicu. Nakon tih događaja u David Starčević, Eugen Kumičić i Josip Gržanić bili su odmah pritvoreni. Khuenove pristaše su po svaku cijenu htjeli dokazati da nitko nije udario niti mogao udariti "preuzvišenoga gospodina bana". Ali pravaš Grga Tuškan, odnosno do 5. listopada dr. Grga Tuškan, u istražnome je zatvoru (10. listopada 1885.) izjavio: "Ja držim da je udaren Preuzvišeni g. ban nogom..." Grgi Tuškanu je nakon toga oduzeta doktorska titula kao i Davidu Starčeviću i osuđeni su na 6 mjeseci zatvora. Završetak suđenja popratili su žestoki prosvjedi građana u Zagrebu.

Izlazak iz zatvora i daljnje djelovanje

[uredi | uredi kod]

Gržanić izlazi iz zatvora nakon 5 mjeseci i Zagrepčani ga dočekuju s ovacijama. Vraća se u Senj gdje vodi Senjsku čitaonicu i Senjsku štedionicu a pokreće i novo brodarsko društvo. Politički djeluje kao vođa Čiste stranke prava i pristaša je Josipa Franka. Pokušava se ponovno kandidirati za zastupnika ali to mu zbog sukoba s Héderváryjem nikada više ne će uspjeti. 1903. godine ponovno je umiješan u prosvjede protiv madžarskih natpisa te Gržanić ulazi u sukob sa senjskim gradonačelnikom od kojeg Héderváry traži naplatu štete. 1907. godine kandidirao se u Perušiću ali smrt ga sprječava da bude izabran. Umro je 29. listopada od kapi.

Izvori

[uredi | uredi kod]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kod]