Izbavitelj
| Izbavitelj | |
|---|---|
 Kino poster | |
| Režija | Krsto Papić |
| Producent | Jadran film |
| Scenario | Ivo Brešan Krsto Papić Zoran Tadić (prema motivima novele Aleksandra Grina) |
| Uloge | Ivica Vidović Mirjana Majurec Relja Bašić Ilija Ivezić Fabijan Šovagović Branko Špoljar |
| Muzika | Brane Živković |
| Fotografija | Ivica Rajković |
| Montaža | Miroslava Kapić Žana Gerova |
| Datum(i) premijere | 1976. |
| Trajanje | 85 min. |
| Zemlja |  SFR Jugoslavija |
| Jezik | hrvatski |
| Izbavitelj na Internet Movie Database | |
Izbavitelj je hrvatski/jugoslavenski film iz 1976. kojeg je režirao Krsto Papić prema motivima novele Aleksandara Grina.[1] Glavne uloge tumače Ivica Vidović, Mirjana Majurec, Relja Bašić, Ilija Ivezić i Fabijan Šovagović. Jedan je od rijetkih primjera horora i filmova fantastike u hrvatskoj i jugoslavenskoj kinematografiji. Radnja se odvija oko pisca koji otkriva zavjeru prema kojoj rasa ljudi-štakora želi preuzeti svijet ljudi.
Prema anketi 44 filmskih kritičara iz 1999. u kojoj se određivala lista 20 najboljih hrvatskih filmova, Izbavitelj se našao na 19. mjestu.[2]
Radnja[uredi | uredi kod]
Jedan neimenovani europski grad, negdje oko 1920-ih ili 1930-ih. Ivan Gajski je siromašan pisac koji nikako ne može prodati svoju novu priču nekom izdavaču kako bi ju pretvorio u roman. U državi je općenito velika ekonomska kriza i mase ljudi nemaju ni posla ni prihoda. Prilikom prodaje knjiga na tržnici, Ivan upoznaje djevojku Sonju koja mu se svidi i da svoj broj telefona, ali ova iznenada nestaje. Pošto je ostao bez stana, Ivan odluči prespavati na klupi u parku, ali ga nađe njegov stari prijatelj Rupčić, bivši mesar, sada policajac, koji mu iz sažaljenja pronađe mjesto za prenoćiti u nekoj napuštenoj zgradi. Međutim, Ivan tamo neočekivano naiđe na velike zalihe hrane te u dvorani primjeti veliku zabavu neke elite, začuđen odakle im tolika raskoš u tako teškim vremenima. Elita ga primjeti i on bježi van. Pošto je prečuo da žele likvidirati profesora Boškovića, koji živi na istoj adresi kao i Sonja, odluči ga upozoriti. Bošković mu objasni da to tajno društvo nije samo elita običnih ljudi, nego rasa ljudi-štakora koja polako preuzima sve političke funkcije kako bi zavladala svijetom ljudi.
Ivan mu pomogne pronaći kemikaliju kojom bi se ti ljudi-štakori transformirali natrag u svoju prvotnu formu i umrli. Sonja i Ivan zaljube se. U jednom kafiću, veliki štakor ugrize Sonju za nogu, pa joj profesor odmah daje protuotrov kako se i sama ne bi transformirala u podanicu ljudi-štakora. Kada profesor Bošković biva umoren, Ivan odluči nastaviti njegov rad. Kontaktira policiju ali mu nitko ne vjeruje. Ipak, nailazi na razumijevanje gradonačelnika koji mu savjetuje da se sastaju potajno. Kada se ponovno pojavi u staroj zgradi, Ivan baca kemikalije na ljude-štakore te krene proganjati njihovog vođu, Izbavitelja, ali ovaj pobjegne u mraku. Ivan biva odveden te otkriva da je Izbavitelj zapravo sam gradonačelnik. Upravo kada njegovi pristaše žele Ivana baciti u kavez štakora, koji bi ga ugrizli i pretvorili u njihovog podanika, Ivan pobjegne. U svojem stanu, primjeti da se Sonja ponaša čudno i sumnja da je i sama možda postala pristalica ljudi-štakora. Izbavitelj se pojavi u stanu, ali Ivan baci kemikaliju na njega te ga ubija.
Uloge[uredi | uredi kod]
- Ivica Vidović - Ivan Gajski
- Mirjana Majurec - Sonja Bošković
- Relja Bašić - Gradonačenik
- Ilija Ivezić - Šef policije
- Fabijan Šovagović - Profesor Bošković
- Branko Špoljar - Rupčić
Kritike[uredi | uredi kod]
Dejan Marković je za Filmski leksikon zapisao:
- "Film izrazito sugestivne atmosfere, istodobno je politička metafora o represivnim sustavima. Svi trikovi pretvorbi ljudi u štakore ostvareni su isključivo maskom i trikovima u kameri (bez naknadne obrade slike). Vizualna komponenta dominantna je tijekom filma za koji je znakovita usklađenost svjetla, kostimografije, scenografije i maske, a većina zbivanja odvija se noću u zatvorenim i podzemnim prostorima."[3]
Njemački Filmski leksikon je zapisao:
- "Ovaj nagrađivani hrvatski film upotrebljava sastojke žanra sa rijetkom vještinom. U priču su upletena politička razmišljanja o borbi dobra i zla te bitak fašizma, koji prijeti ponovno se pojaviti tijekom kriznih razdoblja."[4]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ „Hrvatski filmski arhiv: Popis hrvatskih dugometražnih filmova 1944. - 2006.”. Arhivirano iz originala na datum 2011-01-05. Pristupljeno 2013-03-18.
- ↑ „"Tko pjeva, zlo ne misli" najbolji hrvatski film svih vremena”. Slobodna Dalmacija. 28. studenog 1999. Pristupljeno 18. ožujka 2013.
- ↑ „Izbavitelj”. Filmski leksikon. Pristupljeno 18. ožujka 2013.
- ↑ „Der Rattengott”. zweitausendeins.de. Pristupljeno 18. ožujka 2013.
