Prijeđi na sadržaj

Ivo Bego

Izvor: Wikipedija
Ivo Bego
Lični podaci
Datum rođenja(1937-veljače-23)23. veljače 1937.
Mjesto rođenjaHrvatska Split, Hrvatska
(tada  Kraljevina Jugoslavija)
Datum smrti24. svibnja 2026. (dob: 89)
Mjesto smrtiHrvatska Split, Hrvatska
Visina1.85 m
Pozicijabranič
Profesionalni klubovi*
Godine Klub Uta. (gol.)
1955 – 1965 Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Hajduk 91 (0)
* Nastupi i golovi u profesionalnim klubovima koji se računaju samo za službene utakmice i tačni su do 24.5.2026.

Ivo Bego (Split, 23. veljače 1937.Split, 24. svibnja 2026.), jugoslavenski i hrvatski nogometaš koji je igrao kao branič. Cijelu igračku karijeru proveo je u Hajduku, za koji je od 1955. do 1965. odigrao 253 utakmice te postigao 14 pogodaka. Osvojio je Prvenstvo 1955. Većinu utakmica odigrao je kao lijevi ili desni bek, ali je na početku karijere u Hajduku igrao centarfora, a u prvu momčad ubacio ga je trener Aleksandar Tomašević koji je naslijedio Jozu Matošića.

Igračka karijera

[uredi | uredi kod]

Zbog svoje oštrine bio je na glasu kao "Cipadur".[1] Ta oštrina bila je u središtu jednog od najvećih incidenata jugoslavenskog nogometa, kada je Bego u polufinalu kupa 1960. godine dvojicu igrača Dinama poslao s terena u bolnicu.[1] Prvo je dinamovo krilo Ilijasa Pašića pred sam kraj utakmice, kada je bilo jasno da će Dinamo proći, svom snagom udario kopačkom u glavu; Pašić je krvav i bez svijesti hitno prevezen u bolnicu, a neki su igrači mislili da je mrtav (iako se oporavio, Pašić više nikada nije igrao kao prije te ozljede).[1] Nakon toga je uslijedio obračun s rezervnim golmanom Mirkom Stojanovićem, kojega je Bego udario šakom u glavu i zadao mu je potres mozga.[1]

Ivo Bego za Hajduk je odigrao 253 utakmice izabio 14 golova, od čega 2 gola na utakmicama za kup. Svoj prvi gol daje još na svom prvom službenom nastupu 13. rujna 1955., bila je to Kup utakmica (osmina finala) sa Budućnosti u Splitu, kada nastupa u početnom sastavu, a Hajduk ju je dobio sa 4:2. Drugi gol dao je Zagrebu za četvrtinu finala 2. listopada iste godine, a završilo je sa 3:0.

Privatni život

[uredi | uredi kod]

Ivo Bego kao igrač od svojih kolega dobio je nadimak Pule, zbog svojih dugačkih nogu.[nedostaje referenca] Bio je u braku sa suprugom Biserkom te je imao dvoje djece, Katu i Vinka, koje je nazvao prema svojim roditeljima. Po struci je pismoslikar, a završio je i srednju Poljoprivrednu školu u Kaštelima. Dvojica njegove braće su također bili igrači Hajduka, Boran i Zvonko.

U listopadu 2011. preživio je srčani udar. Preminuo je 24. svibnja 2026. godine u Splitu.[2]

Povezano

[uredi | uredi kod]

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Miličić, Dubravko (2024-03-06). „Dan kad je Hajdukova legenda nokautirala Dinamovu ikonu: Udrija san onoga ko je zaslužija”. 24sata. Pristupljeno 2025-05-24. 
  2. „Umro Ivo Bego (89), legenda Hajduka” (hr). www.index.hr. Pristupljeno 2026-05-24.