Isusovo preobraženje

Izvor: Wikipedia
Raffael: Isusovo preobraženje

Isusovo preobraženje (grčki: Μεταμόρφωσις) je događaj iz Isusova života opisan u raznim Jevanđeljima Novog zavjeta[1].

Po Mateji, treće godine propovedanja nove vere, Isus Hristos povede apostole i učenike svoje Jakova, Petra i Jovana u planinu Tavor. Isus se u toku naredne noći preobrazi pred njima i postade kao svetlost. Te noći se apostolima prikazaše i proroci Mojsije i Ilija i začu se glas Božiji, koji apostolima reče da nikad ne gube veru u njegovog Sina.

Naracija Novog zaveta[uredi - уреди]

Teofan Grk, Preobraženje Isusovo (1408)

Isus se vraća dolinom rijeke Jordan u Galileju i s apostolima popeo se na visoku goru. U Svetom Pismu ne spominje se njeno ime, no smatra se, da je to gora Tabor.[2] U podnožju je rekao ostalim apostolima da ga pričekaju, jer se ide pomoliti. Pozvao je samo Petra, Ivana i Jakova i s njima se popeo na vrh gore.

Kada su došli na vrh, Isus je potražio samotno mjesto i molio se. Apostoli su također molili, ali su zaspali. Kada su se probudili ugledali su veličanstven prizor Isusova preobraženja. Isus je imao i dalje isto tijelo i lice, ali ga je obasjala nebeska svjetlost i Isusovo lice zasjalo je kao sunce. Od sjaja, odjeća mu je postala bijelja od snijega.

Pokraj Isusa ukazali su se Mojsije i Ilija. Njih dvojica glavni su predstavnici Staroga zavjeta. Mojsije je oslobodio židovski narod iz egipatskog ropstva, preveo ga preko pustinje i proglasio židovski zakon. Ilija je najveći prorok Staroga zavjeta. Isus se našao uz njih kao najveći prorok i zakonodavac. Prema hrišćanskom verovanju, njih dvojica su svjedočili da je Isus mesija koji će ispuniti židovski zakon. Petar je tada rekao: "Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu. (Mt 17,4)"[3] U Svetom Pismu je dodano, da je Petar to rekao ne znajući što govori. Bio je zanesen prizorom.

Tada je i Bog progovorio apostolima iz oblaka: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga! (Mt 17,5)". Isusovo preobraženje, Mojsije i Ilija te glas Boga Oca imali su zadatak uvjeriti apostole, da je Isus doista Sin Božji. Trojica apostola su od straha pali na zemlju i pokrili su lica rukama. Kada je sve već bilo gotovo, Isus im je rekao: "Ustanite i ne bojte se! (Mt 17,7)" Tada je već Isus bio u svakidašnjem izdanju bez sjaja. Dok su se spuštali s gore, Isus im je zapovijedio da ništa nikome ne govore, "dok Sin Čovječji ne uskrsne od mrtvih".

Petrova poslanica[uredi - уреди]

Crkva na gori Tabor, na mjestu Isusovog preobraženja

Petar je u svojoj drugoj poslanici napisao: "Ta nismo vam navijestili snagu i dolazak Gospodina našega Isusa Krista slijedeći izmudrene priče, nego kao očevici njegova veličanstva. Od Oca je doista primio čast i slavu kad mu ono od uzvišene Slave doprije ovaj glas: Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, u njemu mi sva milina! Taj glas, koji s neba dopiraše, čusmo mi koji bijasmo s njime na Svetoj gori (2 Pt 1,16-18)".

Hrišćanski praznik[uredi - уреди]

Preobraženje Gospodnje se slavi kao jedan od najvažnijih crkvenih praznika. U pravoslavlju se slavi 6. avgusta po julijanskom kalendaru. Taj dan se proslavlja trenutak kada se prvi put Hristova božanska priroda učinila vidljivom. Na Preobraženje, koji je posni praznik, u crkvi se osvećuje grožđe i deli narodu u znak zahvalnosti Bogu na plodovima za ishranu. U krajevima gde nema grožđa, osvećuje se drugo voće, kao na primer jabuke.

Izvori[uredi - уреди]

  1. Matej 17,1-5, Luka 9,28–36
  2. Dr. Rudolf Vimer:Isus Krist, život našeg Spasitelja, UPT Đakovo 2006.
  3. Matej 17

Vidi još[uredi - уреди]