Prijeđi na sadržaj

Innocence of Muslims

Izvor: Wikipedija
Innocence of Muslims
RežijaAlan Roberts (pseudonim)
ProducentNakoula Basseley Nakoula
("Sam Bacile")
Steve Klein
Joseph Nasralla Abdelmasih
ScenarioNakoula Basseley Nakoula
UlogeAnna Gurji
Cindy Lee Garcia
Datum(i) premijere2012.
Trajanje14 min. (prezentacija)
74 min. (puni film)
Zemlja SAD
Jezikengleski

Nevinost muslimana (engl. Innocence of Muslims) je niskobudžetni film kojeg je 2012. napisao i producirao Nakoula Basseley Nakoula,[1][2][3] američki Kopt porijeklom iz Egipta.[1] Kraća verzija u trajanju od 14 minuta postavljena je na YouTube u julu,[2][3] a kasnije je objavljen i puni 74-minutni film.[1] Obje verzije prikazuju muslimanski napad na kršćane i vandaliziranje klinike u Egiptu,[1] nakon čega slijedi dio o životu islamskog poslanika Muhameda[1] koji je prikazan kao pohotan, agresivan, ratoboran i ridikulozan.[2] Film je izazvao višestruke kritike i kontroverze ne samo zbog sadržaja već i obmanjivanja glumaca, lažnog predstavljanja autora, planiranih motiva, te raznih drugih posljedica.

U prvom redu navodi se amaterska produkcija, apsurdni scenarij i izuzetno loša gluma,[1][2] odnosno evidentan pokušaj vrijeđanja i širenja mržnje prema muslimanima.[2][3] Autor filma služio se pseudonimima Sam Bacile i Mark Basseley Youssef, međutim, njegov pravi identitet kasnije je raskrinkan.[2] Samim glumcima Nakoula je lagao da sudjeluju na epskom filmu o Starom Egiptu,[2][3] no postprodukcijski je dodao titlove i razne apsurdne reference o islamskoj historiji.[3] Zbog ovih razloga, glumica Cindy Lee Garcia ubrzo nakon prikazivanja počela je od ekstremista dobivati prijetnje smrću.[2] Garcia, brojni gledatelji i američka Bijela kuća zatražili su od YouTubea da ukloni film,[1][2][3] što je odbijeno uz pozivanje na prvi amandman.[1] Umjesto uklanjanja sadržaja, YouTube i matična kompanija Google obznanili su da će blokirati pristup filmu u zemljama gdje je takav sadržaj ilegalan i cenzura je provedena od Indonezije i Indije do Egipta i Libije.[1] U martu 2014. Garcia je tužila dvije kompanije zbog zadržavanja filma[2][3] i sudija je presudio u njenu korist odnosno naredio da uklone video.[2] U septembru iste godine tužio ih je i drugi glumac.[3]

Najkontroverznijim su se pokazali pokušaji autora filma da izazove nasilne reakcije, u čemu je i uspio[1][2]prosvjedi sa žrtvama zabilježeni su u Egiptu, Jemenu, Pakistanu i Sudanu.[1] Također, u više od dvadeset drugih zemalja održani su mirni protesti, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo.[1] Uzimajući u obzir da su producent i distributer iz SAD-a, brojni muslimani na film su gledali kao na alat američke vanjske politike.[2][3] Nakon što se u septembru 2012. odigrao napad na američki konzulat u libijskom Bengaziju pri čemu je smrtno stradao ambasador J. Christopher Stevens, američki Državni sekretarijat naveo je film kao razlog za incident i obrušio se na YouTube da ukloni film.[2] Ipak, poslije se pokazalo da su motivi napadača bili drugačiji.[2] Dodatnu kontroverzu izazvao je pokušaj Nakoule da odgovornost za film predbaci na jevrejsku zajednicu – lažno se predstavljao kao izraelski državljanin i tvrdio da ga financiraju jevrejski sponzori,[2] što je naišlo na oštre osude američkih jevrejskih organizacija. Analitičari ovo tumače kao pokušaj rasplamsavanja sukoba između muslimana i Jevreja, koje dotični smatra "neprijateljima Kopta".[2]

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 (en) Murray, Andrew (2013). „7.5. YouTube and 'Innocence of Muslims'”. Information Technology Law: The Law and Society (2. izd.). Oxford; New York: Oxford University Press. str. 160-162. ISBN 9780199661510. OCLC 861554815. 
  2. 2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2,08 2,09 2,10 2,11 2,12 2,13 2,14 2,15 2,16 (en) Geltzer, Jeremy (2015). „Is censorship necessary?”. Dirty Words and Filthy Pictures: Film and the First Amendment. Austin: University of Texas Press. str. 301-302. ISBN 9781477307434. OCLC 905700050. 
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 3,7 3,8 (en) Edwards, Brian T. (2016). After the American Century: The Ends of U.S. Culture in the Middle East. New York: Columbia University Press. str. 5-9, 31, 89. i 137. ISBN 9780231174008. OCLC 940768173. 

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]