Indigirka
Indigirka Индиги́рка | |
---|---|
![]() | |
Lokacija | |
Države |
![]() |
Gradovi | Čokurdah, Belaja gora, Honu, Ust-Nera |
Hidrografija | |
Izvor – aps. visina |
Halkansko gorje (Jakutska) 753 m |
Ušće – aps. visina – vrsta |
Istočnosibirsko more 0 m delta |
Dužina | 1 726 [1] km |
Pritoke | Kujdusun, Eljgi, Nera, Moma, Badjariha, Selenjah, Jandina, Alaiha, Bereleh |
Hidrologija | |
Protok – srednji |
1 570 m³/s |
Sliv – površina |
360 000 [1] km² |
Ulijeva se u | Istočnosibirsko more |
Transport | |
Plovnost | ušće - Ust-Nera (1 134 km) |
Indigirka (ruski: Индиги́рка) je velika ruska rijeka u Jakutskoj republici na krajnjem istoku Sibira duga 1 409 km. [1]
Geografske karakteristike[uredi - уреди | uredi izvor]
Indigirka se formira spajanjem rječica Tuora-Jurjah i Tarin-Jurjah na sjevernim obroncima Halkanskog gorja, nakon tog teče gotovo pravilno prema sjeveru, do svog ušća u Istočnosibirsko more, gdje formira veliku delta od 5 500 km². [1]

Indigirka ima porječje veliko oko 360 000 km², koje se proteže po Jakutskoj republici. Ono se da podijeliti na dva dijela, gorski - dug 640 km, u kom rijeka ima brzi protok, i nizinski, dug 1 086 km u kom se rijeka razlijeva, po ogromnim ravnicama. [1]
Prosječni protok rijeke jako varira - najveći je u ljeto, od juna do jula kad rijeka poraste 7,5 -11,2 m, ali tokom zime kad nema oborina - jako padne. Rijeka se ledi krajem septembra, ili početkom oktobra, i ostaje pod ledom do kraja maja. [1]
U porječju ima nalazišta zlata, rijeka je plovna 1 134 km uzvodno, sve do gradića Ust-Nera, ali samo par ljeti.
Povezane stranice[uredi - уреди | uredi izvor]
Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 "Индигирка" (ruski). Большая советская энциклопедия. http://slovari.yandex.ru/~%D0%BA%D0%BD%D0%B8%D0%B3%D0%B8/%D0%91%D0%A1%D0%AD/%D0%98%D0%BD%D0%B4%D0%B8%D0%B3%D0%B8%D1%80%D0%BA%D0%B0/. Pristupljeno 25. 11. 2012.