Indigirka
| Indigirka Индиги́рка | |
|---|---|
 | |
| Lokacija | |
| Države |  Rusija |
| Gradovi | Čokurdah, Belaja gora, Honu, Ust-Nera |
| Hidrografija | |
| Izvor – aps. visina | Halkansko gorje (Jakutska) 753 m |
| Ušće – aps. visina – vrsta | Istočnosibirsko more 0 m delta |
| Dužina | 1 726 [1] km |
| Pritoke | Kujdusun, Eljgi, Nera, Moma, Badjariha, Selenjah, Jandina, Alaiha, Bereleh |
| Hidrologija | |
| Protok – srednji | 1 570 m³/s |
| Sliv – površina | 360 000 [1] km² |
| Ulijeva se u | Istočnosibirsko more |
| Transport | |
| Plovnost | ušće - Ust-Nera (1 134 km) |
Indigirka (ruski: Индиги́рка) je velika ruska rijeka u Jakutskoj republici na krajnjem istoku Sibira duga 1 409 km.[1]
Indigirka se formira spajanjem rječica Tuora-Jurjah i Tarin-Jurjah na sjevernim obroncima Halkanskog gorja, nakon tog teče gotovo pravilno prema sjeveru, do svog ušća u Istočnosibirsko more, gdje formira veliku delta od 5 500 km².[1]
Indigirka ima porječje veliko oko 360 000 km², koje se proteže po Jakutskoj republici. Ono se da podijeliti na dva dijela, gorski - dug 640 km, u kom rijeka ima brzi protok, i nizinski, dug 1 086 km u kom se rijeka razlijeva, po ogromnim ravnicama.[1]
Prosječni protok rijeke jako varira - najveći je u ljeto, od juna do jula kad rijeka poraste 7,5 -11,2 m, ali tokom zime kad nema oborina - jako padne. Rijeka se ledi krajem septembra, ili početkom oktobra, i ostaje pod ledom do kraja maja.[1]
U porječju ima nalazišta zlata, rijeka je plovna 1 134 km uzvodno, sve do gradića Ust-Nera, ali samo par ljeti.
- Индигирка na portalu Большая советская энциклопедия Arhivirano 2012-03-14 na Wayback Machine-u (ru)
